Zamislite da svog partnera ili partnericu nikad ali baš nikad na ulici niste primili za ruku ili poljubili, od straha što će reći drugi. E, pa gejevi i lezbijke nemaju što razmišljati jer njih gotovo 90 posto nikada ne čini ono što je svima drugima potpuno normalno. Danas je dan borbe protiv homofobije
Čak 84 posto LGBT osoba izbjegava držanje za ruke, 64 posto uopće ne ide na neke lokacije zbog straha, njih 38 posto doživjelo je zlostavljanje zbog svoje seksualne orijentacije, a 13 posto bilo je žrtva homofobnog napada.
Dostaje to porazno za 2023. godinu, zato je gost Direkta za dan borbe protiv homofobije Daniel Martinović koordinator Udruge Dugine obitelji.
Istina je da čovjek ne viđa pa čak ni u Zagrebu dečke ili cure koji se drže za ruke, ali šokirana sam podatkom da 84% njih to nikada ne radi?
S time da su to europski brojevi, kod nas je gore. Kad ste dijete manjinske skupine i kad čitate da postoje napadi, pogotovo kad vidimo da su u zadnje vrijeme opet pojavili napadi na Povorke ponosa, da ima napada na ulici, onda ste stalno u strahu i u manijskom stresu da će vam se nešto dogoditi.
Cijelo vrijeme razmišljate gdje ćete ići, kako ćete se ponašati što bi kod drugoga izazvati poziv za nasiljem.
Izgleda da nasilje bude bez obzira što smo napredovali, velika je brojka da je 13 posto LGBT ljudi doživjelo neku vrstu napada, a to su brojevi baš za Hrvatsku?
Transrodne osobe imaju još i veći rizik od napada. Zabrinjava što su to veliki brojevi i LGBT osobe jesu najviše izložene diskriminaciji u Hrvatskoj.
Vi izdavate slikovnice dugine obitelji i uvjerili ste se u homofobiju kad ste najavili izlazak treće?
Danas smo imali najavu treće slikovnice. Zadnjih dva ili tri tjedna najave na društvenim mrežama svaki dan bio je homofobni komentar gdje se pozivalo na nasilje i da će nam doći u ured i pretući nas, da nas treba zapaliti. Štoviše, zapalili su dva puta u maškarama u Kaštelima, u Imotskom su palili kipove… Najtužnije je što se naviknete na to, otupite na komentare koji su toliki učestali da se ne obazirete.
Na društvenim mrežama svaki dan netko poziva na vaše ubojstvo.
Gledala sam izvještaj Rainbow Europe koji kaže da je najgore biti gay u Poljskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj. Kad se gleda Hrvatska, kaže da je 50 posto LGBT prava je otprilike ostvareno. Biste li se složili ili je to uljepšano?
Ona gleda kako je to u zakonu i na papiru, imamo li zakon o suzbijanju diskriminacije, zakoji koji regulira život LGBT osobe. I tu smo u sredini – imamo neka prava, druga ne. Za jedno smo se mjesto i pomaknuli u odnosu na prošlu godinu jer imamo pravo pristupiti evaluaciji za posvojetitelje i udomitelje, ali to ne znači da ćete posvojiti i udomiti.
Tu se ništa nije dogodilo, bez obzira na odluku Ustavnog suda, Gay parovi još ne udomljavaju?
Udomljavaju, ali ne posvajaju. Udomiteljstvo se uspjelo riješiti kroz parnice. Za posvajanje je procedura puno duža nego bi trebalo.
Vidimo i imamo osjećaj da će ljudi biti odbijeni jer ćemo se za svaki korak morali se tužiti s državom da bi naši sudovi potvrdili da ne bi trebalo biti diskriminacije.
Baš je danas klub MOŽEMO! u Saboru uputio u proceduru 11 prijedloga koji bi trebali unaprijediti gay prava. I tom smo prilikom vidjeli zastavu duginih boja u Saboru, što nije čest slučaj. Komentar, je li to lista lijepih želja?
Lako je iz pozicije oporbe tako nešto izložiti. Ako se promijeni situacija, vidjet ćemo što će se dogoditi. MOŽEMO! je na vlasti u Zagrebu pa se nadamo da će biti progresivnijih politika u budućnosti. Ne bih rekao da je ovaj prijedlog konzervativan, ali ima prostora za promjenama.
Postoji lista zemaljam na kojoj su Malta i Norveška pri vrhu. Ovo nas ne usmjerava njima nego Njemačkoj koja ima srednju razinu.
I dalje postoje pokušaji da se netko vodi na terapiju da prestane biti gay. Je li to moguće da se događa 2023.?
Nažalost je, imali smo prije nekoliko godina gdje je djevojka iz Rijeke bila institucionalizirana i roditelji su je poslali na liječenje zato što je gay. Čujemo za slučajeve gdje postoje osobe koje bi trebale biti stručne i sugeriraju roditeljima da se netko može izliječiti tko je gay ili trans. To je i dalje pokazatelj konzervativnog društva i tradicionalnih vrijednosti.
Koliko je pokazatelj konzervativnog društva jer nema javne osobe koja je gay, nemamo pjevače, glumce, zvijezde koje su javno gay? To je dosta neobično?
Možda ćemo za godinu dana opet o ovome razgovarati pa ćemo imati možda pjevače, političare, voditelje nekih drugih emisija koji će se javno outati i reći da je to dio njihovog entiteta, ne glavna okosnica. Bilo bi za mlade LGBT osobe osnažujuće da imamo više javnih osoba koje su out. Vidjet ćemo, možda smo ih sad inspirirali, netko će nam se sutra sigurno javiti, prenosi Danas.hr.
