Bili vi na strani “urbane glazbene ekipe” ili više volite “mca mca ritam”, morate priznati da je glazbena 2016. bila baš nekako – dosadnjikava
Stoljećima je svijetom vladalo uvriježeno mišljenje da društvo u kriznim vremenima profitira na polju umjetnosti. Znate ono, kad vas opale po džepu, postanete kreativniji u skladanju, pisanju, stvaranju. A onda je došla 2016. u Hrvatskoj – ekonomski siromašna godina koja je, umjesto nekog glazbenog procvata, donijela stoput prežvakane glazbene formule i tek poneko novo ime koje poručuje – nije sve izgubljeno!
To, naravno, ne znači da je 2016. bila glazbeno loša godina. Neke od svojih najboljih pjesama snimili su nikad bolja Natali Dizdar, fenomenalna Lucija Ćustić Luce i provjereno dobri Mayales, ali generalno gledajući, rijetko će koji uradak iz godine na izmaku postati evergreen ili, kako se to popularno kaže, “obilježiti jednu eru”.
Nina i Gibonni – i tako već dvadeset godina…
Najviše su, naime, profitirali oni koji su od prvog do posljednjeg takta i kadra igrali na sigurno. Tako je Nina Badrić, inspirirana nekadašnjim uspjehom “Čarobnog jutra”, objavila pjesmu “Dani i godine”, nesumnjivo jedan od najvećih ovogodišnjih hitova i, kako čujem, pjesmu koja otvara barem 50% hrvatskih vjenčanja. Gibonni i Oliver su se u svojoj sigurnoj igri čak i udružili – album “Familija” i svi mogući singlovi s njega odlično su prošli u medijima i na top-listama.
Zarazna je u 2016. godini bila i suradnja Songkillersa (odnosno Željka Banića) i Nikole Marjanovića, koji i dalje ne zna ubosti hit, ali itekako zna uljepšati i “pomladiti” Banetove pjesme – čak tri njihova dueta ove su godine treštala iz svih zvučnika koji se bave aktualnom domaćom glazbom. Nikola se iskazao i u suradnji s Tomislavom Jelićem, DJ-em koji će 2016. zasigurno pamtiti po odlasku iz grupe Colonia, a koji, po uzoru na svjetska imena electro scene, kreće u princip “svaka pjesma, nova suradnja” te u novoj godini najavljuje i “neočekivane suradnje”.
Što vam je, pobogu, skrivio Silente?
U zemlji u kojoj se pop fenomeni događaju svakih deset godina, jedan je baš u ovoj godini, naglo i neočekivano, otišao u povijest. Bratska svađa dovela je, naime, do raspada grupe Silente, jedinog hrvatskog novijeg banda za kojim su curice doslovno padale u nesvijest (ovo nije pjesnička figura – na svoje sam oči to vidio u Domu sportova, na tulumu koji je kasnije postao “jedan od njihovih posljednjih koncerata”).
Ipak, sama informacija o raspadu ostala je u sjeni nevjerojatnih reakcija na društvenim mrežama, a onda i u samim medijima. Masovno ismijavanje (u salvama komentara tipa “koga briga”, “boli me k”, “dobro da su se više raspali”) još je jednom zacementiralo neodoljivu hrvatsku ljubomoru i načine na koje se iskazuje, pa čak i u nečem “čistom” kao što je glazba. Nakon tako oštrih komentara, dobro da se ijedan mladi bend uopće usudi stati na pozornicu, znajući koliko ih ismijavanja čeka od ekipe koja je “prerasla hrvatsku kuruzu” i otprilike sluša samo rane radove Petea Dohertyja.
No, vratimo se akterima domaće glazbe koji se (barem zasad) nisu raspali. Novi procvat doživjela je grupa Detour – u jubilarnoj, desetoj godini postojanja Maju Posavec (uspješno) su zamijenili Ginom Damjanović. Maja je, pak, krenula u solo vode i prvom pjesmom “Budi jak” najavila odličan materijal kojeg će objaviti u 2017. godini.
A kad smo već kod “obećavajućih”, dobrim pjesmama iskočili su i Antonela Doko (inače iritantni epitet “hrvatske Adele” čak joj i dobro stoji), Boris Štrok (koji je napustio sjajni Quasarr ali snimio i sjajnu pjesmu) te Pravila igre, nova teen senzacija koja zasad dere prokušanu formulu Mire Buljana, ali u svom čvrstom zvuku daje nadu i za neke zanimljive glazbene rizike.
Sekunde, Silikoni, Svejedno.
I dok se igra na sigurno kod nekih pokazala kao mudar potez, neki će glazbenici možda razmisliti o promjeni ploče. Iako je megauspjehe otprije dvije godine zaista teško nadmašiti, iza Severine je nešto slabija godina, i po pitanju kreativnosti, i po pitanju YouTube klikova (koji su i u 2016. nastavili biti udarna mjerna jedinica svih glazbenika za “šire mase”).
“Sekunde” ili “Silikoni”, čini se da ih više ne razlikuje niti njezina vjerna publika, koja se očito zasitila jednolične formule iz pera Severininih stalnih suradnika. Ipak, u godini na izmaku s trona “kraljice zabave” nisu je uspjele skinuti glavne pretendetice, Jelena Rozga, Maja Šuput, Lidija Bačić…i slične. A nisu se prestali ni buniti svi oni koji takvu glazbu zapravo ne smatraju glazbom.
Bili vi na strani “urbane glazbene ekipe” ili više volite “mca mca ritam”, morate priznati da je glazbena 2016. bila baš nekako – dosadnjikava. Pernarovi citati iz Sabora postali su puno popularniji od ijednog refrena, a to isto nešto govori. Kao da nas je domaća glazba prestala zanimati – sve dok netko ne iskoči iz dosadnih, predvidljivih, unaprijed zacrtanih granica i otvori neko novo poglavlje domaće pop kulture. Ovo tekuće se – totalno istrošilo.
Dorijan Klarić
Foto: Screenshot (Youtube)
