Cijelom Rijekom proteklih se nekoliko dana, pa tako i na webu Riječan.IN odnosno na pripadajućoj stranici Riječanin na najvećoj društvenoj mreži, pronio dobar glas o humanitarnoj akciji njemačkih bajkera koji su Dječjoj bolnici Kantrida dopremili medicinsku i bolničku premu. Naime, humanitarni konvoj sa 16 šlepera punih medicinske opreme koju su skupili njemački motociklisti krenuo je prije dva dana iz Nove Gradiške preko Žepča i Livna u Bosni i Hercegovini do Primorsko-goranske županije. Putem je u Slavoniji odnosno BiH veliki dio opreme iskrcan, pa su do Rijeke stigla tri poveća šlepera.
Danas je na Automotodromu Grobnik, u vrlo svečanom ruhu unatoč orkanskoj buri koja je omela planove pa čak i dolazak mnogih bajkera, održana svečanost primopredaje humanitarne pomoći Eurobikera namijenjena Dječjoj bolnici Kantrida.
Ravnatelju Dječje bolnice Kantrida Goranu Palčevskom donaciju su predali dr. Hermann Munzel, predsjednik udruge “Biker-Brummi-Hilfe” iz Njemačke i Zlatko Blaževac, predsjednik udruge Eurobiker Charity Croatia. “Poveznica” svih s Rijekom, i idejni začetnik ideje da se Eurobikeri povežu s Dječjom bolnicom Kantrida bio je Dean Jakovac, član Eurobiker Charity Croatia.
Župan Primorsko-goranske županije Zlatko Komadina humanitarcima je uručio zahvalnice PGŽ koja je pokrovitelj ovogodišnje međunarodne humanitarne akcije “Eurobiker Charity Croatia Tour 2015.”
Svečana primopredaja humanitarne pomoći njemačkih bajkera izazvala je ogromnu pozornost medija, no kada su se svjetla reflektora ugasila, a konvoj od tri šlepera krenuo put riječke Industrijske ulice i skladišta Teri-Croteka, još su jednom na vidjelo izašle stare domaće organizacijske slabosti.
Naime, njemački humanitarci na čelu s dr. Hermannom Munzelom bili su nezadovoljni organizacijom istovara kamiona, jer je na mjesto iskrcaja šlepera upućeno tek nekoliko ljudi od strane primatelja pomoći, i tek jedan viličar – koji se usto ubrzo i pokvario. Čudan potez s naše strane, mada smo čuli i tumačenje da su Nijemci rekli da će njihovi ljudi iskrcavati kamione.
No kada su domaćini brže-bolje telefonski organizirali pomoć u ljudstvu za iskrcaj dupke punih dugačkih šlepera, pojavio se novi problem – humanitarci darovanu robu nisu u kamione utovarili (kako je, navodno, dogovoreno) paletiziranu odnosno propisno zapakiranu i osiguranu, pa se postavilo pitanje zadovoljava li sva pristigla roba svojom funkcionalnošću i kvalitetom naziv iskoristive „medicinske opreme“.
Uz poprilično rasprava i gorčine pred skladištem u Industrijskoj ulici, humanitarna pomoć je nakraju ipak preuzeta, a zaključak se nameće sam od sebe – ne možemo, a da svojom neorganiziranošću ne zakompliciramo i najplemenitiju ideju!
Ili, ako hoćete, možemo i ovako – za „slikanje“ pred reflektorima ima nas i previše, no kad je posrijedi konkretan rad na istovaru humanitarne pomoći – svi junaci nekud pobjegoše (svaka čast izuzecima!)…
