‘Dragi moji sugrađani, koliko puta su od vas napravili ovce, a da ste bili nemoćni išta promijeniti osim pjeniti se i podijeliti frustracije sa svojim najbližima. Budimo iskreni, ponekad bismo i mogli reagirati’, početak je ljutitog pisma
Jedna ljutita sugrađanka objavila je ljutito pismo u kojem je uvjerena kako će se mnogi ljuti moći poistovjetiti s njenom situacijom koju je detaljno opisala.
Njeno pismo prenosimo u cijelosti:
“Dragi moji sugrađani, koliko puta su od vas napravili ovce, a da ste bili nemoćni išta promijeniti osim pjeniti se i podijeliti frustracije sa svojim najbližima. Budimo iskreni, ponekad bismo i mogli reagirati, pokazujući da nismo ovce spremne za šišanje na “suho”, ali em nemamo vremena, em sebi obećamo da ćemo reagirati što prije, a vrijeme prođe, ohladimo se i sami sebi pravdamo da nije ni prvi ni zadnji put da smo ispali – ovca.
E da se to meni ne dogodi i ovog puta, odlučila sam odmah sjesti za računalo i svoju frustraciju podijeliti s vama. Nije da imam vremena, očekujem goste, puno toga još moram obaviti, ali sebi rekoh, sad ili nikad. Barem ću se osjećati bolje. Što se to promijenilo ovog puta? Pa, čini mi se da su od mene napravili duplu ovcu.
Vjerojatno će se mnogi od vas prepoznati u ovoj situaciji. Kao što je već poznato, mnoga gradska poduzeća dobivaju bonove za kupnju namirnica u određenim velikim trgovačkim lancima za blagdane i to još imaju hrabrosti nazvati božićnicom.
Nažalost, tu nema pomoći (i tako već godinama), ili uzmi ili ostavi. Ove godine, nakon svih afera s neispravnom i opasnom hranom, odlučila sam biti još pažljivija pri kupnji, te sam nekoliko dana ranije napravila popis da ne bih puno vremena gubila po šoping-centru.
Bazirala sam se više na kućne potrepštine. Uz njih sam odlučila uzeti i nekoliko suhomesnatih proizvoda renomiranih proizvođača, jer toga ovih dana treba, računajući na to da upravo te tvrtke neće sebi dozvoliti blamiranje. Bila sam zadovoljna kupovinom sve do danas. Uzela sam čajnu kobasicu poznate hrvatske tvrtke, otvorila pakirnu foliju i odmah pogledala slaže li se rok trajanja na prstenu kobasice s onim na foliji, jer sam jednom imala slično neugodno iskustvo s čajnom kobasicom drugog renomiranog domaćeg proizvođača.
Ali, jao! Na kobasici uopće nema prstena. Ne zbog toga što nije bio predviđen zbog pakiranja u foliju, nego se lijepo vidi oštri rez koji je napravljen nožem i prsten je otkinut. Nisam mogla vjerovati. Od bijesa su mi se tresle ruke. Što smo mi kupci? Osobe bez mozga?! Jadnici kojima se umjesto božićnice daje bon za koji ti je točno određeno gdje ga možeš potrošiti?! I onda ti još ovako lijepo poruče:
– Datum je davno istekao, ali ćemo mi ovo svejedno prodati ovcama kojih ima jako puno, te ćemo još lijepo na njima zaraditi!
Eto, zato sam rekla: Dosta bi bilo! Račun od kupovine više nemam, ali ću svejedno otići u taj trgovački centar i vratiti im njihovu kobasicu, dali mi novac natrag ili ne. Ne pada mi na pamet to jesti i još time i svoje goste trovati. A napisat ću mail i proizvođaču. Neka znaju da sve ovce nisu poslušne.”
Vijesti.hr
