Projekt Stadion Kantrida, od njegove prezentacije prije nekoliko mjeseci, nikako nije sjeo dijelu Riječana zbog – nebodera
Piše: Neven Šantić
Sada saznajemo da je peticiju protiv gradnje tri nebodera od 35 katova do sada potpisalo tisuću građana. Drugi pak Riječani imaju razumijevanja za objašnjenja konzorcija za gradnju: neboderi su nužni da bi se izgradnja stadiona na Kantridi, čežnja velikog broja Riječana, uopće isplatila.
Kao da se vraćamo u doba prije 45 godina kada su se zadnji put Riječani podijelili oko nebodera.
Jednom dijelu Riječana, dakle, smetaju projektirani neboderi uz more jer su preveliki, drugima jer će vizualno upropastiti okoliš, treći se boje da će građani izgubiti pristup moru… A što je protivnicima nebodera smetalo početkom 1978. godine?
Što je protivnicima nebodera smetalo početkom 1978. godine?
Pet godina nakon polemike jesu li u centru grada potrebne tri robne kuće ili ne – Korzo je već bio izgrađen, Ri je bio pred završetkom, a započinjala je i izgradnja robne kuće Varteks na Koblerovom trgu – Riječani su „zaratili” oko nebodera.
Tada je većina postojećih nebodera, rasprostrtih od Kantride, Čandekove, Podmurvica, Rastočina i Kozale do Krimeje, Vojaka i Gornje Vežice, a koji su Rijeci dali današnju vizuru s mora, već bila izgrađena.
No, kod dijela građana prevladao je strah da će ih biti još.
Glavni argumenti protivnika nebodera bio je da su stambeni neboderi nehumani ljudski mravinjaci u kojima nema međusobnih prijateljskih veza i međusobnog pomaganja susjeda, te da mogu proći godine a da jedan stanar ne upozna drugoga, iako žive pod istim krovom.
Navodila se opasnost od požara, depresivnost stanara…
Nadalje, navodila se opasnost od požara, depresivnost stanara u takvim visokim ljudstvom napučenim zgradama, kao i to da zbog skupljeg materijala i troškova poštovanja raznih normativa za takve objekte (liftovi, tehnologija…) nisu jeftiniji od običnih višekatnica do četiri kata kakvih je isto bilo na potezu od Turnića do Donje Vežice.
Zbog svega toga, protivnici nebodera zagovarali su širenje grada iznad ruba padina na kojima je smješten. Konkretno, ne više uzduž dvanaest kilometara dugog poteza od Preluka do Plumbuma, nego od Drenove prema Grobniku.
S druge strane stajali su riječki urbanisti i građani koji su ih podržavali. Njihov se stav mogao svesti na to da su neboderi jedini način na koji se može zbiti što veća gustoća stanovništva na vrlo malim građevinskim površinama za čije se uređenje, u vremenu velike potražnje za stanovima, raspolagalo s vrlo skromnim financijskim sredstvima.
I onda ide pomirljiviji dio njihove poruke koji kaže da iako se nebodere nikada neće moći brisati s popisa budućih građevinskih objekata u Rijeci, njihovu masovnost treba svesti u razumne granice i humanizirati ih.
Ovo je tek početak kampanje
Tako je, eto, otprilike i bilo do danas kada se pojavio projekt tri ogromna nebodera uz more. No, ovaj put opasnost od prave svađe Riječana, podjele na dva suprotstavljena pola, veća je nego prije četiri desetljeća kada je to bila jednostavna polemika nakon što je većina nebodera već bila izgrađena.
Jer dilema: stadion (uz nužne nebodere) ili zaštita priobalja, zaoštrit će do maksimuma sukob onih koji sanjaju povratak stadiona HNK Rijeke pod hridine Kantride i onih drugih kojima je važnija estetska vizura ovog dijela grada nego nogomet.
Po svemu sudeći ovo je tek početak kampanje i jedne i druge strane uoči odluke o sudbini projekta kada u dogledno vrijeme stigne na dnevni red Gradskog vijeća. Naslušat ćemo se i nagledati svega što će obje strane izgovoriti i pokazati u svoj prilog a protiv argumenata suprotstavljene strane.
Ima li uopće šanse za kompromis koji bi zadovoljio obje strane?
