Tri su razloga zašto je riječka vladajuća koalicija pribjegla djelomičnom nepotizmu u popunjavanju upravnih odbora i vijeća škola, vrtića i ustanova čiji je osnivač
Piše: Neven Šantić
Prvo, valja namiriti pojedine članove koalicije koji su bili na izbornoj listi a koji su se našli izvan križaljki izvršne vlasti. Skromna naknada nije bog zna što ali nije ni za baciti. Drugo, „stranačke baze” koalicije na vlasti su tanke i izbor mogućih kandidata je ograničen. I treće, povezano s ovim, riječka vlast u upravnim odborima i vijećima treba osobe od povjerenja, a kud ćeš većeg povjerenja nego u rodbinu, partnere i ostale bliske osobe.
Stvar je u moći i kontroli
Dakle, opsjena je ono što pričaju na Korzu 16 da je u odabiru osoba za upravne odbore i vijeća presudna bila stručnost (koju, eto, ima i rodbina), da nije riječ ni o kakvim privilegijima te da je riječ o simboličnoj naknadi ili je uopće nema. Kao u svakoj političkoj igri na nacionalnoj ili lokalnoj razini stvar je, naime, u moći i kontroli, a tu onda savršenu ulogu mogu imati upravo rodbina i ostali odani članovi koalicije.
Pogotovo kada je riječ o krhkoj koaliciji, poput riječke, koja se testira kod svakog glasanja bez obzira o kojoj temi je riječ. Poput, primjerice, netom završene izvanredne sjednice na inicijativu trinaest vijećnika da Gradsko vijeće donese zaključak kojim se od gradonačelnice traži da poduzme mjere u suzbijanju poruka, slogana i obilježja kojima se veliča, potiče ili odobrava nacionalna, rasna ili vjerska mržnja.
Bilo bi omalovažavajuće reći da je sjednica u četvrtak nalikovala na cirkus u kojem su razni artisti, na „oduševljenje” publike, simultano izvodili svoje točke. Bolje je reći da je riječ o epohalnom razgovoru gluhih, u čemu se isticala upravo vladajuća koalicija.
Suzdržanost u političkom glasanju ima samo dva motiva
Neshvatljivo je da je jedan benigni zaključak – o glasnom „ne” govoru mržnje u Rijeci – izazvao toliki otpor skupine okupljene oko Ive Rinčić. I to u trenutka, da stvar bude apsurdnija, kada gradska vlast kreće u akciju uklanjanja grafita s porukama mržnje.
Dok su HDZ i Petra Mandić, za njih razumljivo, udarajući po ljevici, zamjenom teza prodavali priču o tobožnjem pokušaju zabrane Thompsonova koncerta i na glasanju izričito bili protiv zaključka, dotle se gradska vlast – jadajući se o tome da je ljevica gura desno i spominjući riječke grijehe SDP-a od stoljeća sedmog – sakrila iza suzdržanosti.
Suzdržanost u političkom glasanju ima samo dva motiva: kukavičluk ili proračunatost. Ne vjerujem da je ovdje riječ o kukavičluku. Prije će biti da je u pitanju proračunatost. S jedne se strane nije „principijelno” htjelo prihvatiti oporbeni zaključak (dok se istovremeno licemjerno najavljuje deklaracija na sličnu temu ali u organizaciji vlasti), dok je s druge strane još važnije bilo, pa i „suzdržanošću”, ne ugroziti postojeći odnos snaga u gradskom parlamentu.
Uporno prebacivanje rasprave sa sve jačeg nadiranja govora mržnje u Rijeci na teren tobožnjeg ljevičarskog zahtjeva za zabranom Thompsonova koncerta, što je samo po sebi suludo, te općenito neselektivno lupanje po ljevici i posebno po SDP-u za sve ono što je ili nije napravio u posljednjih trideset godina, imalo je i imat će za cilj samo jedno – očuvanje vladajuće koalicije.
Riječ je o goloj borbi za vlast
Iako većina članova koalicije Ive Rinčić nema ništa protiv predloženih zaključaka, što je potvrdio i predsjednik Gradskog vijeća Robert Kurelić, odlučili su pribjeći suzdržanosti da ih otvoreni partner Petra Mandić i HDZ, kao skriveni partner koji se aktivira kad njemu ali i opstanku na vlasti koalicije treba, ne proglase ljevičarima i uskrate podršku kad im bude trebalo. A to bi onda značilo da bi koalicijske partnere za ostatak mandata trebali tražiti na ljevici – što po svaku cijenu žele izbjeći.
Tvrdnja da ljevica „gura” gradonačelnicu i njenu koaliciju ka desnici jednostavno ne stoji. Nego se takozvani centar u koji se kunu vladajući u Rijeci, pod utjecajem desnice i političke matematike opstanka na vlasti boji izjasniti odričući ljevici elementarno domoljublje skrivajući se iza licemjernih neobvezujućih fraza o antifašizmu koje nikome ništa ne znače.
O tome je ovdje riječ. O goloj borbi za vlast. A priče o tobožnjem riječkom centru, kojemu valjda neke nevidljive sile ili „pomahnitali ljevičari” ne daju da se razmaše i prevlada poguban bipolarizam u gradu, nisu ni za prvi razred pučke političke škole.
Kao što je to davno ustvrdio talijanski politolog Giovanni Sartori, bez obzira kako se zvale, ne postoje političke stranke centra. One su fikcija.
Ili ste više ili manje lijevo ili ste više ili manje desno. U političkom centru se stranke sastaju nastojeći pregovorima, dogovorima, konsenzusom ili političkim nadmetanjem premostiti ugrađenu podijeljenost svakog društva a ne samo riječkog ili hrvatskog.
O tome trebaju voditi računa na Korzu 16.
(Stavovi i mišljenja autora komentara nisu uvijek u cijelosti odraz stavova i mišljenja redakcije Riportala)
