Jedan od najutjecajnijih hrvatskih glazbenika ikad gostovao je u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić
Teško je povjerovati da je od nastanka pjesme “Ena” prošla 41 godina. Ovaj evergreen nalazi se na albumu “Bolero” grupe Haustor, koji se ubraja među najvažnija domaća glazbena izdanja posljednjih 50 godina.
Upravo će taj kultni album biti u središtu koncerta Darka Rundeka i Ekipe, koji je zakazan za subotu, 11. srpnja na Šalati.
Koncert neće biti posvećen samo albumu “Bolero”, nego i ideji svijeta bez šnicla, odnosno oslobađanju životinja od industrijskog uzgoja i zatvaranju klaonica. Rundek je, osim kao tekstopisac, skladatelj, pjesnik, kazališni redatelj i glumac, poznat i po svom aktivizmu. Legendarni glazbenik sudjelovao je u prosvjedima protiv zagađenja Like, kao i protiv izgradnje mega farmi pilića. Nedavno je predstavio i novi spot za pjesmu “Rijeka”, nastalu u vrijeme borbe za vrelo Une. Jedan od najutjecajnijih hrvatskih glazbenika gostovao je u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić.
Svaku večer mi stižu gosti, obično dolaze autom, taksijem, ali ne sjećam se da je itko kao Vi stigao biciklom… Imali smo cijelu priču o električnim automobilima u Danskoj, imaju ih među novim autima preko 90 posto. Kod nas je situacija puno drukčija. Kako Vi to tumačite, dosta ste vremena provodili u Parizu, sigurno je tamo drukčije…
Moje mišljenje o električnom automobilu je malo komplicirano. Mi smo imali preko puta, baš kad smo živjeli u Parizu, jednu garažu, zapravo servisnu radionicu za aute, koju je vodila jedna lijepa žena s dugom kosom. Pitali smo je kako se čovjek može voziti, a da najmanje zagađuje i napravi najmanje štete. Je li to električni auto? Rekla je da je to sve isto.
Ako se voziš na struju, tu je struju nekako trebalo proizvesti, a to se uglavnom radi od plina, nafte ili ugljena na nekom drugom mjestu. Struja se negdje mora napraviti, često iz fosilnih goriva. Ali može se proizvoditi i iz obnovljivih izvora, tu postoji neka šansa. Imam prijatelje koji imaju zatvoren sustav – Teslu pune preko solarnih panela.
Aktivističku dimenziju ima i koncert na Šalati, rekli ste da je “protiv šnicla”…
Mi smo odlučili jednu seriju većih koncerata posvetiti pitanjima koja su važna, a o kojima se premalo razmišlja i govori. U Beogradu je to bilo pitanje rijeka pa smo koncert uz Dunav nazvali “Uz rijeku za rijeke”.
U Zagrebu nas je Šalata odmah asocirala na hranu, pa je tako došlo pitanje prehrane. Ljudi užasno puno mesa jedu, to je nevjerojatno. Da je to netko mom pradjedi ili dedi pričao, da će netko jesti za doručak, ručak i večeru meso, i to svaki dan, on bi se zgražao. Na selu se meso jelo nedjeljom ili za blagdan, ne svakodnevno.
Da bi se danas proizvele takve količine mesa, životinje se uzgajaju u groznim uvjetima, umjetno se oplađuju, ne vide sunca i hrane se raznim kemikalijama koje na kraju jedemo i mi. Ta šnicla postaje simbol industrijskog uzgoja, a može je zamijeniti gljiva, seitan, tofu ili neko jelo od mahunarki koje također ima puno bjelančevina.
Nakon 30 godina nastupate na Šalati, je li onda to nervoza ili pozitivna nervoza?
Nekako se te obljetnice otvaraju u zadnji čas. Tek sam neki dan postao svjestan da je prošlo toliko vremena. U ovim godinama čovjek traži neki povod za slavlje. Sad pripremamo novi album i objavili smo novi singl, pa smo i kreativno aktivni.
Točno je 30 godina od posljednjeg okupljanja Haustora na Šalati 1996. godine. Bio je to sjajan koncert koji je snimio HRT i danas se može pronaći na YouTubeu.
Ovdje se ponovno okupljate s originalnim članovima Haustora?
Nema taj karakter. Sa mnom su Zeksa i Capri, s kojima sam radio album Bolero. Prošle godine bila je 40. obljetnica izlaska albuma pa smo se ponovno okupili, a sad slavimo 41. obljetnicu.
Nije cilj oživljavati prošlost. Oni donose miris, energiju i boju tog vremena. Nije cijeli koncert posvećen tom repertoaru, ali lijepo je da su s nama kao gosti i da je Haustor jedna od tema večeri.
Iznenađuje li vas što je Bolero danas i dalje aktualan?
Ne iznenađuje me. Kad su pjesme dobre, onda žive. Pjesme koje su nastale puno prije Bolera i danas su mi važne, a očito nisu samo meni nego i drugima.
Iako je istina da je u tom periodu novog vala nastalo jako puno važne glazbe…
Da, nastalo je puno lijepih pjesama, a dobre pjesme jednostavno žive i govore novim naraštajima.
Koliko slušate aktualnu glazbu? Mislite da i danas nastaje dosta lijepih pjesma? Slušate nešto od moderne glazbe?
Slušam, trudim se. U Hrvatskoj ima bendova i autora, u Zagrebu i izvan njega. Od TBF-a, koji je već stariji bend, pa do Porto Morta, Kataneca i Seine. Ima odličnih autora i odličnih pjesama.
Jedini je problem što je danas prostor zatrpan. Ima previše sadržaja pa se ljudi teško vežu uz nešto.
Dosta vremena ste provodili u Parizu, sad ste u Zagrebu i na Braču, čini li vam se da se Hrvatska promijenila, jesmo li postali konzervativniji?
Definitivno jesmo, ali nisu samo Zagreb i Hrvatska. Mislim da je to zaokret koji se događa globalno, barem u našem civilizacijskom krugu. Društvo se stalno mijenja – neko vrijeme postaje liberalnije i otvorenije, a onda se opet vraćaju stvari za koje smo mislili da su davno riješene. Imaš osjećaj da su neki tabui zauvijek srušeni, a nekoliko godina kasnije vidiš da zapravo nisu. Sve se stalno mijenja.
Što još čeka publiku u subotu na okupljanju Haustora?
Mislim da nas čeka jedno lijepo i magično ljetno veče, prenosi Danas.hr.
