Dok Vučić za poraz optužuje strane sile, redovi birača u Chicagu, Londonu, Ljubljani i Zagrebu jasan su pokazatelj da ga nije srušio nitko drugi nego vlastiti narod
Beograd je proslavio pobjedu generacije mladih koja je odlučila stati na kraj strahu i nasilju te se suprotstaviti vlasti koja je vjerovala da je nedodirljiva. Stotine tisuća ljudi izašle su na ulice, a atmosfera slavlja i pobjedničke euforije proširila se iz jednog grada u drugi.
“Gotov je, gotov je, gotov je”, odjekivalo je ulicama, dok su okupljeni pjevali: “Lijte kiše, hladne vode, Vučić ode. Vučić ode.”
Studenti su noćas slavili pobjedu upravo na ulicama na kojima ih je ranije tukla policija, šaljući pritom jasnu poruku žandarmeriji. Stotine tisuća ljudi slavile su ostvarenje onoga što se donedavno činilo gotovo nemogućim – pad autokratskog režima. Ulice su ispunili pjesma, ples i veselje.
“Samo sam htjela da živimo u slobodnoj državi i to je to. Uspjeli smo! Dvije godine borbe, uspjeli smo. Konačno”, rekla je jedna od sudionica slavlja.
“Svi su sretni zato što su se svi borili za ovo. Ovo se čekalo dovoljno dugo. Konačno mi kao mladi sada možemo živjeti u miru”, poručio je drugi sudionik.
Među okupljenima se čulo i: ‘Tko ne skače, taj je ćaci!’
S Vučićem je, čini se, otišao i jedan od simbola njegova režima, takozvani Ćacilend. Park koji su prije 18 mjeseci zauzeli pristaše vlasti počeo se uklanjati odmah nakon izbornog poraza.
“Jesi li bio u Ćacilendu?”, upitali su jednog od sudionika slavlja.
“Jedan od prvih. Zaplijenili smo sve, ovo je jedna od uspomena, suvenira…”, odgovorio je pokazujući predmet koji je ponio iz parka. Oslobođen park konačno”, poručili su okupljeni.
Studentska lista osvojila je više od 52 posto glasova, što je pola milijuna glasova više od Vučićeve liste, koja je dobila 39 posto. Studenti su odnijeli pobjedu u 26 od ukupno 29 gradova, dok je Vučić pobijedio jedino u Vranju, Prokuplju i Leskovcu. Izborna noć bila je prepuna emocija, a suze nisu skrivali ni mladi ni stariji građani koji su dugo priželjkivali promjene.
“Halo, mama. Je li stvarno priznao? Nemoj ti plakati”, čulo se tijekom jednog od emotivnih razgovora.
“Ludilo, ne mogu vjerovati da mogu slobodno disati nakon 14 godina. I da tu spodobu više neću vidjeti”, rekao je jedan od okupljenih. Ulice su odjekivale i pjesmom s porukom: ‘Nikad više tiranina’. Izlaznost od čak 70 posto nagovijestila je završetak jedne političke ere.
“Večeras se čuje glas naroda, večeras se čuje glas slobode”, poručio je Radomir Saičić, kandidat Studentske liste.
Vučić priznao poraz pa optužio strane sile
Već tijekom prvih sati izbornog dana bilo je jasno da situacija za režim ne izgleda obećavajuće. Vučić je na biračkom mjestu djelovao zabrinuto, a nakon što je postao svjestan razmjera poraza, odmah ga je priznao, pritom optužujući vanjske sile za izborni neuspjeh.
“Rušili su nas i hoću da ljudi znaju, ovo je bila verifikacija revolucije koju su proveli uz izravnu podršku različitih europskih zemalja i duboke američke države – one koja ne voli Trumpa”, izjavio je bivši predsjednik Srbije.
Nakon te izjave, jedina vidljivija reakcija vlasti na izborni poraz bila je svađa Ane Brnabić na ulici.
Dok Vučić odgovornost za poraz pripisuje stranim silama, dugački redovi birača u Chicagu, Londonu, Ljubljani i Zagrebu upućuju na to da je presudnu ulogu odigrao upravo srpski narod.
Povjesničar Tvrtko Jakovina naglasio je da su europske zemlje bile sklonije Vučiću, no istaknuo je da takav odnos nije bio ograničen samo na Europu.
“Europske zemlje bile su više naklonjene Vučiću, i ne samo europske zemlje. I Rusija i Kina i SAD i EU, koja je, koliko god možda bila nezadovoljna Vučićevim politikama, znala da od njega može dobiti najvažnije”, rekao je Jakovina.
Pobuna je počela u Novom Sadu
Studenti su uvjerljivo pobijedili i među biračima u dijaspori, no priča o pobuni ponovno vodi u Novi Sad, grad u kojem je sve započelo.
Prosvjedi su krenuli nakon tragičnog urušavanja nadstrešnice na željezničkom kolodvoru. Uslijedili su brojni masovni studentski prosvjedi koji su postupno oslabili režim i obilježili politički kraj Aleksandra Vučića.
Kolumnist T-portala Bojan Stilin povukao je paralelu između Vučićeva političkog pada i urušavanja nadstrešnice na novosadskom kolodvoru, u kojem je poginulo 16 ljudi.
“Pao je upravo kao i ova nadstrešnica na željezničkom kolodvoru u Novom Sadu, koja će uskoro napuniti dvije godine otkako se srušila i ubila 16 ljudi. Tako je postala simbol koruptivne prirode vladavine Aleksandra Vučića proteklih 14 godina jer se na njoj slomila cijela priča”, rekao je Stilin.
U razgovoru za RTL Direkt iz Novog Sada pojasnio je da su Vučićevu političku sudbinu na kraju odredili upravo oni kojih se prije tragedije najmanje pribojavao – mladi ljudi bez tradicionalne političke organizacije i jasno definirane ideologije.
“Ovo je bila praktički gerilski organizirana akcija. Priroda tog studentskog pokreta takva je da je organiziran kroz strukture koje se zovu zborovi i plenumi, a ne predsjedništva stranaka”, objasnio je Stilin.
Pobjeda bez vođe i klasične političke organizacije
Zanimljivo je da je studentski pokret do pobjede stigao bez vođe ili karizmatične osobe poput Zorana Đinđića, koji je imao ključnu ulogu u rušenju Slobodana Miloševića.
Povjesničar Tvrtko Jakovina ocijenio je kako je riječ o iznimnom postignuću.
“Tako da je studentski pokret bez vođe, bez vanjske podrške, izvojevao ovako veliku pobjedu i masovan izlazak na izbore – bez medija. To nije nešto što viđamo svaki dan”, rekao je Jakovina.
Studenti su uspjeli ostvariti ono što oporbene političke snage godinama nisu mogle – uvjeriti građane da je odlazak Aleksandra Vučića s vlasti moguć.
Iako su ostvarili prvu veliku pobjedu, pred njima su sada još veći izazovi. Slijedi razgradnja postojećeg sustava vlasti, a potom i stvaranje temelja za neku novu Srbiju.
