Sve državne tvrtke odabrale su jedno poduzeće – Royal međugeneracijsku solidarnost kojem su isplatile velike iznose da bi ono umirovljenicima doživotno isplaćivalo od 200 do 1000 kuna dodatka mjesečno, no 2014. isplate prestaju
Izigrani, prevareni i ostavljeni. Nakon što su cijeli radni vijek proveli u državnim firmama – umirovljenici s početka priloga ostali su bez onoga za što su radili. Jadranka Kruljac jedna je od njih. Nakon 35 godina provedenih u Hrvatskim šumama, ponuđen joj je odlazak u prijevremenu mirovinu.
“Odlučila sam zapravo od petka do ponedjeljka. U ponedjeljak sam potpisala da idem u mirovinu i to je bilo to. Nikad nisam tajila, 3280 kn, svima sam se hvalila zapravo da imam lijepu mirovinu, meni će to biti dosta. I jako sam bila zadovoljna, svi su mi zavidili: ‘Isuse, ti si tak lijepo išla u mirovinu'”, priča Jadranka.
No, od 3280 kn – 2780 Jadranka je primala od Zavoda za mirovinsko osiguranje, a 500 – kn od firme Royal međugeneracijska solidarnost. Hrvatske šume potpisale su s Royalom ugovor kojim bi oni preuzeli isplaćivanje dijela mirovine. Tada su joj stavili ponudu na stol i rekli: “Da mogu uz pomoć Royal, koju bi oni meni dokupili tih 5 nedostajalih godina, ići u mirovinu kroz nekoliko mjeseci”, priča nam Jadranka.
Royal se, dakle, bavio dokupom mirovine odnosno doživotnom otpremninom. To znači da je to ili bilo koje drugo drugo poduzeće platilo Royalu za radnike kojih se htjelo riješiti. Oni bi otišli prijevremenu mirovinu, a Royal se obvezao mjesečno im isplaćivati dogovoreni iznos. Tako bi se tvrtke e oslobodile viška radnika i poreza na otpremnine, ljudi ne bi radili, a primali su puni iznos kao da su dočekali starosnu mirovinu.
Jadranka nije sama. Tako je prijevremenu mirovinu od 1990. otišlo oko 3860 osoba u 250ak poduzeća. Većinom iz državnih, a najviše ih je bilo iz Luke Rijeka – gotovo 600. “Jedva sam čekao da odem iz Luke, bili su to pritisci, onaj pressing jedan koji se već nije dao izdržati. To je bila jedina opcija – ići u mirovinu”, priča umirovljenik Karlo DelZotto.
U ne baš idealnim uvjetima, nakon 42 godine staža – Karlo je potpisao ugovor.
“Kaže, možete ići jedino putem Royala u mirovinu. To mi je bila jedina opcija, da idem, da se oslobodim pritiska na poslu. Zato sam i pristao. S time, da sam računao, ako poživim 20 godina, meni će se to i isplatiti”, tvrdi Karlo.
No, i Karlu i Jadranki je u srpnju 2014. poštom došlo neugodno iznenađenje.
“Najedanput prestala stizati mirovina od Royala”, objašnjava Karlo. Od tada – do danas – Royal im nije isplatio ni lipe. “Bilo mi je kao udarac u želudac, ostati bez 600 kn i to odjednom, bez obavjesti i ičega. Trebalo je proći dosta da se ja poravnam, da se priviknem na manje prihode”, rekao je Karlo.
Na isto se trebao priviknuti i Mladen Jakovac. Nakon 31 godine u INA-i otišao je u prijevremenu mirovinu. “U početku je to sve izgledalo jako dobro. Pa i prijašnje reference su govorile da je ta firma zaista solidna. Gotovo sve ondašnje države firme su prihvatile takve uvjete”, priča Mladen.
Mladen kaže, da INA nije garantirala svojim potpisom – on se ne bi usudio prihvatiti te uvjete. “Napravljen je ugovor između INA-e i mene osobno za odlazak u tu vrstu mirovine. Ja mislim da je INA tu sada odgovorna za taj dio mirovine koji smo mi trebali dobivati”, tvrdi Mladen.
Kako je Mladen radio u kadrovskoj službi i sam se nalazio s direktorom Royala – Ivom Bulašem. “Imao je sve – od direktora generalnog INA-e i imao je čak i od tadašnjeg premijera države da država je suglasna s time da preko njih ide umirovljivanje radnika u tim državnim firmama. Imao je to i pismeno. Mislim da je tada bio premijer Mateša, da je od njega to dobio”, objašnjava Mladen.
“I dobili smo obavijest da se obustavlja jer da je Royal došao u poteškoće, bez nekakvih velikih objašnjenja, bez velike neke filozofije, samo jedna štura informacija”, priča umirovljenik Ante Šoić.
Iste riječi, isti scenarij – Royal već više od 3 godine Anti ne isplaćuje 450 kn mjesečno. Nakon 37 godina radnog staža u INA-i – ostao je bez zasluženog mira. “Mi smo vjerovali u to, mi smo vjerovali svojoj vlastitoj firmi koja nas je na neki način stimulirala da uzmemo to. Međutim, očito da su nas firme izigrale”, smatra Ante.
I od tada nisu dobili objašnjenje – kako je moglo doći do toga? Tko je odgovoran? Gdje je nestao novac koji su državne firme Royalu uplaćivale godinama? “Mene u ovoj državi ne čudi ništa, u ovoj je državi sve moguće. Prema tome, to je jedan od oblika nestanka novaca, čini mi se. Kamo su ona otišla, to je posao nekoga drugoga da ustanovi, ako će ustanoviti, da li će ustanoviti”, priča Ante.
Kako stvari stoje na mjestu već više od 3 godine – ovi umirovljenici odlučili su pravdu potražiti pred sudom. U riječkom odvjetničkom uredu smatraju: za ovo su odgovorne državne tvrtke.
“Poslodavac od svakog pojedinog umirovljenika se obvezao da će, naravno, ugovornim odnosom s društvom Royal, da će Royal radnicima, odnosno umirovljenicima isplaćivati dokup mirovine, doživotno. Na taj način, u slučaju da se ne izvrši isplata od društva Royal, a što se u ovom trenutku ne događa, ispaltu je dužan izvršiti i poslodavac, u obliku naknade štete”, tvrdi odvjetnica Mia Holjar.
Samo u ovom uredu, oko 400 umirovljenika tužilo je svoje poslodavce. “Postupci se vode pred Općinskim sudovima u Rijeci, Zagrebu, Puli, Splitu, Koprivnici čak. Eto, neki su u malo daljnoj fazi, neki još nisu zakazan niti pripremna ročišta”, objašnjava odvjetnica Holjar.
Što se dogodilo pitali smo i Silvana Hrelju, predsjednika Hrvatske stranke umirovljenika koji je zagovarao dokup mirovine. “Ja potičem taj institut koji je proizvod socijalnog partnerstva u Hrvatskoj, iza kojeg su stajali i poslodavci i sindikati. Problem je što tu nije morao biti privatnik, moglo je biti mješovit društvo i što je država ignorirala nešto što je poduzetno i što je rezultat socijalnog dijaloga. Jer to je jedini način da se bez konflikta riješti to da ljudi odu u prijevremenu mirovinu, a da nisu za to kažnjeni”, tvrdi Hrelja.
Za propast Royala Hrelja krivi HANFU, Hrvatsku agenciju za nadzor financijskih usluga. “Dogodilo se njima, kao i drugima, 2008., 2009., kad su i oni imali pad jer su oni investirali u papire, ali najveći je problem što je 2006. HANFA ih stavila na stup srama i nakon toga je njima, je pad njihovih poslovnih aktivnosti”, tvrdi Hrelja.
Pitali smo HANFU – ima li u ovome istine. Odgovorili su da Royal nije poslovao po zakonu. “HANFA je javno upozoravala da tadašnje ROYAL mirovinsko osiguranje d.d. za svoju djelatnost nuđenja i prodaje tzv. ‘mirovinskih programa’ nema valjanu zakonsku osnovu niti ikakvu licencu. Pritom je važno naglasiti da Društvo nije uskladilo svoju djelatnost s tadašnjim Zakonom o mirovinskim osiguravajućim društvima i isplati mirovina na temelju individualne kapitalizirane štednje, a što je bilo obvezno učiniti”, navodi se u odgovoru HANFE.
Hrelja se s tim stavom ne slaže. “Ovi su poslovali po zakonu, po Zakonu o obveznim odnosima, po Zakonu o trgovačkim društvima, to nije sporno”, tvrdi Hrelja. No, sigurno je sporan bio period od prosinca 2013., kada je donesen Zakon o doživotnoj otpremnini odnosno dokupu mirovine. Tada je Royalu dano da do kraja 2015. uskladi poslovanje – no to nisu učinili jer je novac već presušio.
Što se dogodilo i gdje je nestalo između 400 i 500 milijuna kuna koje su Royalu uplaćivane godinama – otišli smo provjeriti u njihovo sjedište u centru Zagreba. Tamo smo našli jednu od zaposlenica Royala – koja nam se nije htjela predstaviti. No, razgovarala je s nama.
“Gledajte, ova firma je jedina koja se bori za to da ti umirovljenici dobiju svoje što su zaslužili i što trebaju dobiti”, kazala je zaposlenica. Pod ovim je mislila na prijedlog Zakona kojim bi država od Royala preuzela obvezu plaćanja.
“Da nema nas, da nema Royala, da nema gospodina Bulaša, najvjerojatnije da ni ovaj prijedlog Zakona ne bi sada bio u Saboru na proceduri”, tvrdi zaposlenica Royala. Jedan od predlagatelja zakona koji je u saborksoj proceduri, uz MOST, bio je i Silvano Hrelja. Baš poput njega – i u Royalu za sve krive HANFU.
Novac nije nestao. Novac ne može nestati. Ja ne znam koliko vam sada tu mogu. Uglavnom, jedna državna institucija, koja uopće nije nadležna za naše poslovanje”, kazala je zaposlenica, a na upit radi li se o HANFI rekla je: “I nema ništa s nama. Iz nekog razloga najednom je počela objavljivati neke objede, optužbe na naš račun koje uopće nisu stajale”, kazala je zaposlenica Royala.
I na kraju nas je zamolila da pričekamo s objavljivanjem priloga dok se, kako kaže, situacija ne riješi. “Dajte malo otegnite, ako možete, da taj Zakon, da vidimo. Ako napravite prilog da se državi ne svidi, rekli bu ništa, ak napravite prilog da smo mi nekakvi lopine, prevaranti, vucibatine opet ne bu dobro jer bu rekli: ‘ah, što sada ovi hoće?’ A nije ništa od toga”, tvrdi zaposlenica.
Royal, kao i predlagatelji zakona, dakle žele da država uskoči i preuzme njihove obaveze. Nakon što ga nismo zatekli u Royalu – do Bulaša smo došli telefonski. Rekao nam je istu stvar: Za sve je kriva HANFA. “Nakon tog priopćenja, 2006. godine uglavnom je prestalo sklapanje novih prihoda. Više nismo mogli poslovati”, rekao je Ivo Bulaš, direktor Royal međugeneracijske solidarnosti d.d.
Bulaš tvrdi kako nisu imali potporu države i da su zbog toga propali. “Ako mi već moramo biti žrtva tako jednog nepoznavanja inovacija u Hrvatskoj od strane birokracije, barem da budu spašeni naši umirovljenici”, tvrdi Bulaš.
Pitali smo i Finu: kakav je status Royala. Doznali smo da im je početkom prošle godine obustavljena predstečajna nagodba, ali da nisu u stečaju, čak ni u blokadi. Oni postoje kao da nikome ne duguju ni kunu.
Upite smo poslali državnim tvrtkama koje su surađivale s Royalom. Od svih smo dobili isti odgovor: da su u cijelosti i jednokratno uplatili potrebne iznose. Pitali smo i ministarstvo rada i mirovinskog sustava mogu li oni kako pomoći. Odgovorili su da oni ne mogu preuzeti Royalove odgovornosti.
Dakle tu se našla jedna apsurdna situacija: državne firme, uz poticaj države, sklapale su ugovore s Royalom. Tada ni državi, državnim tvrtkama ni Royalu nije bilo bitno što ništa od toga nije zakonski sređeno. Onda je, 2006., to postalo bitno, HANFA je reagirala. Zakonska regulativa i država čekala se još 7 godina. Do tada je firma za koju svi garantirali propala – a jedini koji ispaštaju su umirovljenici.
“Svako normalan hoće ono što je zaradio. Ovo nije ukradeno, ovo nije poklonjeno, ovo nije mito. Ovo je ono što je čovjek koji ide u mirovinu zaradio i s time planira svoj život”, objašnjava Jadranka Kruljac.
“Nama je obećana mirovina do kraja života, a sad je nema”, tvrdi Karlo DelZotto.
“Ono što smo dogovorili, mi nismo dobili. Znači netko je odgovoran za to”, smatra Mladen Jakovac.
Po običaju, od odgovornosti svi peru ruke. Možda je baš zato 2003. Hrvatska gospodarska komora, na čelu s Nadanom Vidoševićem, Royalu dodjelila oznaku Izvorno hrvatsko. Prevariti gotovo 4 tisuće umirovljenika koji su cijeli život radili da bi sada preživljavali – što može biti izvornije hrvatsko?
Ana Trcol
