Koliko će dugo Igor Nikolov s dvoje djece živjeti u svom stanu – samo je pitanje dana. Banka ga je prodala na dražbi.
Više u VIDEOPRILOGU IZNAD!
Dok udruga Franak preporučuje svim svojim članovima podizanje privatnih tužbi zbog prevelikih rata u švicarcima – donosimo vam nevjerojatnu priču iz Pule.
Samohrani otac iz Pule zbog kredita u švicarcima razveo se od supruge, ostao sam s dvije kćeri, a nedavno mu je sud presudio da ostaje i bez stana.
Koliko će dugo Igor Nikolov s dvoje djece živjeti u ovom stanu – samo je pitanje dana. Banka ga je prodala na dražbi jer kredit u švicarcima nije mogao plaćati.
“Mi nismo krivi jer smo uzeli stambene kredite u švicarskim francima. Meni je ovo jedina nekretnina. Nemam drugu nekretninu”, kaže Igor.
U početku sve je bilo idilično. Uzeo je kredit na 30 godina. Prva rata bila je 3500 kuna.
“Odmah druga rata je bila 3600, 3700, 3800, 4000 kuna. Do 2011 godine je došla na 7000 kuna. 2010. godine supruga me napustila. Rekla je: Više neću biti rob. Neću više plaćati, ja sam još mlada, ja mislim živjeti. Dvoje djece. Dvije kćerke, prekrasne, ostale su sa mnom”, kaže.
Kako bi ostao normalan, najviše mu je pomoglo trčanje, a od institucija udruga Franak, koja i danas savjetuje one koji su konvertirali kredit u eure ranije, da imaju šansu.
“Od svih 125.000 kredita svi mogu tužiti, ali ovih 53-54.000 koji su napravili konverziju, banke će se pokušati vaditi na konverziju, kao da nemaju pravo. Stav Udruge Franak je da itekako imaju pravo”, kaže Denis Smajo iz Udruge Franak.
Da tragedija bude veća, Igoru je stan prodan na dražbi baš na dan kad je Visoki trgovački sud donio presudu kako je valutna klauzula u francima nepoštena.
“Izgubio sam meč u 95. minuti. Izgubio sam nogometnu utakmicu u 95. minuti. Još samo deset sekundi da je trajalo, ja bih uspio spasiti svoj stan. To mi je jedina nekretnina”, kaže.
Ovako je ostao samohrani otac, s blokiranom plaćom i dvoje djece. Kaže kako nikad nije tražio socijalnu pomoć niti se ikome molio, već se uvijek hrabro borio. A poručuje kako će se boriti i dalje te se nada da ipak neće završiti na ulici.
Ivana Ivanda Rožić
