A što ako se baki moliteljici karma nasmije ravno u lice – jer se ne smije radovati unuku kojeg će dobiti medicinski potpomognutom oplodnjom?!?
Tko o čemu? Ja o pobačaju i umjetnoj oplodnji. Dosadna i Bogu i vragu, ali ne mogu si pomoći. Nisam jedina, sigurno. Znate zašto?
Omiljeni molitelji vraćaju nam se ispred bolnica. Informativna katolička agencija (hajdmo se ponadati da to nije jedna od agencija čije djelatnike financiramo svi mi) najavljuje kako će se ispred 27 bolnica najdraža molitvena kampanja održavati od 14. veljače do 25. ožujka.
Ovo je dovoljno da moj ionako osjetljiv probavni sustav natjera na povraćanje. Kako bi to rekla bivša kolegica: „O, živote!!!“
Dovoljno, ali nije sve. Ima dalje.
Podtema jedne od, kako se pokazalo, najkorisnijih akcija u povijesti Republike Hrvatske je osvješćivanje ljudi o kontracepciji, eutanaziji i umjetnoj oplodnji.
Rekla bi normalna osoba (tko god se pronađe uvrijeđen jer ne spada u moju kategorizaciju normalnog…pa…. nije mi žao) kako je osvješćivanje ljudi o kontracepciji, eutanaziji i umjetnoj oplodnji zapravo nešto vrlo korisno i trebalo bi biti dio programa spolnog/građanskog ili kakvog god odgoja prijeko potrebnog našim školarcima.
Osvješćivanje o važnosti korištenja prezervativa koji ne samo sprječavaju trudnoću, već i štite od spolno prenosivih bolesti. Kontracepcijskih pilula koje ne samo sprečavaju trudnoću, već su u određenim slučajevima potrebne kako bi djevojke mogle imati normalne cikluse.
Umjetna oplodnja kao postupak koji bi svi radije izbjegli jer naravno da je prirodno začeće i ugodnije i veselije i manje bolno i jeftinije. Ali isto tako, postupak koji je svijet obogatio djecom koja u protivnom njime nikad ne bi kročila.
Ne, ne. Ovo nije takva vrsta osvješćivanja.
Nope.
Kontracepcija je loša. Ona dokida rađanje. Kontracepcija je nešto protiv čega se očito treba… moliti?
A izgleda i kako se za dijete samo treba moliti. Očito postoje parovi koji nisu išli na umjetnu oplodnju nego su se za dijete samo molili i dijete je došlo.
Postoje čuda, daleko od toga. Neki dan sam čula za slučaj žene koja je cijeli život borila bitke s bolestima reproduktivnog sustava, rodila jedno dijete umjetnom oplodnjom, a par godina nakon toga unatoč činjenici da menstruaciju nije ni imala, ostala trudna s drugim.
Foto: Ilustracija
Jeli se molila ili nije, ne bih znala reći. Ali prošla je kroz nimalo laku i jednostavnu umjetnu oplodnju kako bi dobila prvo.
I tko sada ima hrabrosti stati pred lice toj ženi i moliti Boga da se ona osvijesti o tome kako medicinski potpomognuta oplodnja dokida sjedinjenje supružnika?
Sklona sam vjerovati u postojanje sile veće od nas. Iako se potpuno kosi s kršćanskim naukom u kojem sam odgajana, vjerujem u karmu. Sama sebi to često govorim jer bez karme život nema smisla. Sve se vraća i sve se plaća.
Raj i pakao su pojmovi u koje sam vjerovala kao dijete. No, Bog je dobar i na kraju svima oprosti pa bi i oni najgori dobro prošli. Karma je puno bolja opcija. Sve je u tvojim rukama.
Ako On stvarno postoji, ne bi li i Njemu ovo išlo na hipotetske živce? Ljudi koji se mole za osvješćivanje o kontracepciji i pobačaju? Kako to uopće funkcionira jedno s drugim? Ako su protiv pobačaja valjda bi trebali zdušno navijati za pristupačniju i jeftiniju kontracepciju (posebno kontracepciju za žene koja nije uopće jeftina i ne možeš samo tako doći do nje)?
Nije svaki pobačaj rezultat nepažnje. Ponekad su pobačaji nužni i to je, bojim se, jedna od najgorih odluka koje žena mora donijeti.
Eutanazija je, pak, priča za sebe. Moje je mišljenje da bi svatko trebao imati mogućnost odlučiti kada je kraj. Osobe koje su teško bolesne, koje prolaze kroz torturu svakodnevnog života u kojima im je svaka minuta obojena bolovima. Oni bi trebali moći odlučiti. Ne želim to nikad nikome.
Svi imamo pravo na svoje mišljenje. I srećom, živimo u državi u kojoj svi svoje mišljenje možemo izraziti bez straha da ćemo zbog njega završiti u nekom radnom logoru ili gulagu.
Ne znam kakva je priča s moliteljima. Možda nitko od njih nije stupio u spolni odnos prije braka. Možda jesu, ali nisu koristili kontracepciju nego su ga na vrijeme izvadili van pa se nikad nije ništa uhvatilo. Ili pak je pa su se oženili i svijetu pokazali da su prakticirali, grozno nešto, seks prije braka. Zašto je seks prije braka grozan? Jer je „svrha spolnog bračnog čina rađanje i sjedinjenje“, nikako užitak.
Tko zna? Nitko od molitelja sigurno nije imao ni spolnu bolest ili suprotno, imao je jer nije koristio kondome.
Možda nitko od njih nije imao problema sa začećem, kao što njihove sestre i kćeri neće imati. Zabrinjavajuće veliki broj mladih parova danas ima taj problem, ali nadajmo se da se njihovim kćerima neće dogoditi pa da se baki moliteljici karma nasmije ravno u lice jer se ne smije radovati unuku kojeg će dobiti medicinski potpomognutom oplodnjom.
14. veljače počinje molitvena kampanja. Ravno na Valentinovo. Sigurno će se puno parova te večeri počastiti tjelesnim zadovoljstvima. Postoji mogućnost da će neki od njih završiti pobačajem. Ili djetetom iz ljubavi. Ili slučajnim djetetom i slučajnim brakom ljudi koji se ne vole. Postoji li simbolika u odabiru ovog dana, nisam sigurna. Ja ću radije moliti za molitelje da Dan zaljubljenih provedu zaljubljeni, uz manje gorčine.
Jer ne mole se oni za djecu. U suprotnom, umjetnu oplodnju bi objeručke pozdravljali.
Svakako da je Valentinovo dan koji je postao marketinški isplativ poput Božića. Ako nekog volite, ne trebate Valentinovo za to pokazati ili reći. Ali zašto ne? Taj dan i svaki drugi dan.
Ako planirate ovo Valentinovo obilježiti seksom, odlično. Ne želite riskirati? Kontracepcija je jedan od najboljih izuma ljudskog roda.
Želite dijete? Svim srcem želim da vam uspije.
Idete na umjetnu? Vama želim još više.
Ponavljam, svatko ima pravo na svoje mišljenje. I svaki moj svjetonazor brani pravo ljudima izraziti ga na ovaj ili onaj način.
