Moguće je da na pitanje u naslovu bijes najprije spopadne navijače Rijeke, ali je moguće da ne budu ravnodušni ni navijači Orijenta
Piše: Neven Šantić
Prvi nikako ne vide klub za kojeg navijaju u Drugoj nogometnoj ligi, a drugi bi mogli smatrati potcjenjivanjem samu sugestiju da bi vječno mogli ostati u Drugoj ligi. Savjetujem, međutim, i jednima i drugima da nastave čitati i da tek na kraju, kada, nadam se, pobijedi razum, eventualno aktiviraju i osjećaje.
Ideju za naslov i sam tekst dobio sam čuvši u prolazu skupinu riječkih nogometnih fanova (mjesto i akteri poznati samo autoru).
Raspravljali su o stresnom kraju protekle sezone i neizvjesnostima nove. Rijeka je nakon poraza od Dragovoljca umjesto u nastavak borbe za prvaka krenula nizbrdo, zaustavivši se na četvrtom mjestu Prve HNL. U Rijeku nije došao ni trofej za pobjednika Kupa Hrvatske.
Orijent je pak s mjesta jesenskog prvaka Druge lige došao u poziciju da se bori za opstanak. Tek je u posljednja dva kola, dolaskom na trenersku klupu dopredsjednika kluba i sportskog direktora Marinka Koljanina, izbjegnuto ispadanje iz lige.
Znatno smanjenje klupskog proračuna i govor o oslanjanju na domaće snage, što su vijesti koje ovih dana stižu s Rujevica, ovi navijači shvaćaju kao najavu loših vijesti u budućnosti. Po njima, ulje na vatru “dolio” je sam Damir Mišković, jer je njegova umirujuća izjava, objavljena u medijima, da je “cilj biti stabilan klub, napuniti Rujevicu ljudima koji vole Rijeku, u Kupu ići što dalje, a u HNL-u izboriti Europu, i ako se ukaže prilika pokušati ići na vrh”, nakon godina uspona i uspjeha zapravo alibi, odnosno umivena potvrda sve lošije perspektive kluba.
Što se Orijenta tiče, navijači se boje da se “Matijaš ispucao” i da bi klub ponovno mogao u rikverc.
U tom trenutku, i to je zadnje što sam čuo, netko se našalio da bi, kako je krenulo, Rijeka i Orijent mogli igrati derbi u Drugoj ligi, ako se naravno Orijent ponovno ne spusti u Treću, a ne u Prvoj kako su se svi donedavno nadali. Doista, bi li se to moglo dogoditi i što ako se dogodi? Bi li to bio razlog za smijeh (za jedne) ili za suze (za druge)? I da li bi to uopće bila neka tragedija?
Činjenica je da je Hrvatska mala zemlja, sa malim sponzorskim i inim potencijalom da bi nogometni klubovi mogli slijediti neutažive ambicije svojih fanova. Pa ni sami riječki navijači se nisu pretrgli od dolaska na utakmice, kako bi i kupnjom ulaznice pomagali svoj klub, već rađe navijaju (i psuju, ako treba) iz fotelje pred televizorom.
HNK Rijeka je privatni klub i u tim uvjetima, gdje je tržište ograničeno, treba opstati. Mišković mora poslovati s onim što ima i kako zna, inače ode u bankrot. Druga je opcija prodaja kluba, kada bi ga netko i htio kupiti poznavajući “potencijale” hrvatskog nogometnog tržišta.
Ni Orijentu kao udruzi građana nije lako, ne može se iznad svojih granica. Novci ne padaju s grane. Umijeće je uprave da održava klub u Drugoj ligi s ograničenim proračunom.
Navijaši uvijek pretjeruju. Kad stvari idu loše vide ih crnije nego što jesu, a kada se nižu uspjesi bojaju ih svjetlim tonovima nego što bi trebalo. Tako i sada. Dovođenje stvari u realnije (prije svega financijske) okvire doživljava se kao katastrofa, gubitak ambicija, gotovo pa smak (navijačkog) svijeta. Zaboravlja se ono najbitnije, ljepota igre i ljepota iskrenog navijanja (lišenog svakog oblika huliganizma).
Realnost kaže da je za grad Rijeku sasvim dovoljno imati jednog više nego solidnog prvoligaša i jednog isto tako solidnog drugoligaša. Ako se nađu u prilici da u svojim ligama jurišaju na sam vrh, to bolje. Ali dramatizirati ako se, s jedne strane, neke godine ne bude prvak ili ne osvoji kup, ili, s druge strane, ne uđe u prvu ligu, nema veze s iskrenim navijanjem.
Premda se to vjerojatno neće dogoditi, zapitajmo se onda na kraju ono bogohulno: pa što kada bi Rijeka i Orijent gradski derbi igrali u Drugoj ligi? Zar nije čar vezanosti za neki klub u identifikaciji, u navijanju, u podršci svom omiljenom klubu u pobjedama i porazima, onako kako to čine engleski ili njemački navijači već više od stoljeća? Ili nije…
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Riportal.hr-a.
