Vlada i ministar Davor Filipović razletjeli su se na sve streane ne bi li pronašli rješenje za “neopravdano dizanje cijena” nakon što je euro postala službena novčana jedinica u Hrvatskoj
Piše: Neven Šantić
Takozvano neopravdano dizanje cijena nije ništa drugo nego prevara, varanje potošača na njihove vlastite oči. Tu nikakvi eufemizmi ne pomažu. Stvari treba zvati njihovim pravim imenom. Kada vam netko zavlači ruku u džep da bi iz njega izvukao ono što mu ne pripada, onda je to isto kao da vam ušeta u stan ili kuću i uzme što mu se svidi, a vi na to još i pristajete.
Dok pišem ovaj tekst ne znam što će poduzeti Vlada, u kojem roku će provjeriti prijave i kazniti (i kako) prekršitelje, ali sigurno postoji jedan način koji bi i kratkoročno i dugoročno zadao pravi udarac muljatorima koji su konverziju kune u euro shvatili kao idealnu priliku za stvaranje ekstraprofita. A među kojima je najviše onih koji svako malo ustaju protiv Vladine porezne politike i nameta koje im propisuju državne i lokalne vlasti i pritom, licemjerno, traže solidarnost od ostalih građana, potrošača, svojih klijenata.
Kakva bi to bila kazna za muljažu s konverzijom kune u euro?
Riječ je o klasičnom bojkotu onih koji nas pokušavaju prevariti, pravu potrošača da biraju kod koga će kupovati ili koristiti bilo kakve usluge.
Ako je na Staru godinu u jednom riječkom kafiću na periferiji grada kava bila 12,80 kuna (?!) ili 1,7 eura, a prije toga je mjesecima bila 10 kuna, dok je na Novu godinu u kafiću u Velikoj Gorici kava bila 10 kuna ili 1,33 eura kao i dan prije, očito je tko vara svoje posjetitelje a tko je fer prema njima. I logično je onda kako bi se potrošač, odgovoran prema sebi i svojim financijama a ne pijani milijuner kome je svejedno koliko što plaća, trebao postaviti u ovom slučaju.
Nagraditi fer ugostitelja/trgovca/frizera… time što će i dalje biti njegov klijent, a kazniti onoga koji ga je htio prevariti tako što više neće koristiti njegove usluge. Ta bi kazna bila djelotvornija nego bilo koja jednokratna kazna državnih inspektora koja neće poništiti povećanje cijena.
Bi li takav postupak mogao uroditi plodom?
Sigurno bi. Vrlo brzo bi i vlasnici kafića, trgovci svih vrsta i vlasnici uslužnih radnji poput frizeraja shvatili poruku i, zbog gubitka kupaca, vratili cijene na staro.
Ali, bojim se da kod nas nema takve potrošačke kulture. Naši su ljudi navikli gunđati, javno negodovati neko vrijeme snimajući račune i dijeleći ih preko društvenih mreža, a onda brzo zaboraviti i nastaviti dalje kao da se ništa nije dogodilo. Opet će, po svemu sudeći, vuk pojesti magarca, kako bi kazala stara narodna izreka.
Ipak, sada kada smo po mnogočemu integralni dio Europske unije, možda i počnemo razmišljati poput Europljana koji su svoje bogatstvo, između ostalog, stekli i nultom tolerancijom za korupciju, krađu i muljanje svih vrsta. Pa ako nema poziva na organizirani bojkot, onda bar neka svaki od nas vlastitim ponašanjem odnosno odabirom “pružatelja usluga” kazni prevarante a nagradi fer igrače na tržištu.
Možda bude efekta…
