“Drago mi je da ste to nazvali prodajom seksualnih usluga jer se često u javnom prostoru govori o prodaji tijela, što nije istina. Prodaje se usluga i moje vrijeme.”, započinje svoju priču seksualna radnica Mina
Treba li Hrvatska dekriminalizati prodaju seksualnih usluga odnosno prostituciju? PROvox HRT Radio Rijeke danas je donio priču seksualne radnice Mine (anonimno i uz promjenu glasa).
Nakon nje, novinarka i voditeljica Matea Krmpotić razgovarala je s znanstvenicom Ivanom Radačić s Instituta Ivo Pilar koja već godinama istražuje prostituciju.
“Drago mi je da ste to nazvali prodajom seksualnih usluga jer se često u javnom prostoru govori o prodaji tijela, što nije istina. Prodaje se usluga i moje vrijeme. U uslugu nije uključen samo seks, to je samo jedan od dijelova kompletne usluge”, započinje svoju priču seksualna radnica Mina za PROvox.
“Mi se borimo za dekriminalizaciju”
“Mi se borimo za dekriminalizaciju zato jer želimo radnička prava. Kao prvo seksualni rad je nešto sveprisutno, bilo je i bit će. Nereguliranost nas ostavlja ranjive, na silovanja, ekonomsko nasilje, prisiljavanje, ucjenjivanje i uznemiravanje, a sve se to reflektira i na našu obitelj i djecu, pa i na zdravlje”, govori Mina.
“Ušutkani smo iako postojimo – nismo u javnosti, ne pita nas se kad se kroje zakoni i kad se raspravlja o našim pravima”, dodaje Mina.
U društvu postoji stigma i dekriminalizacijom se ne bi tako brzo maknula.
“Žena koja se bavi seksualnim radom je kurva i prestaje biti majka, kćer, prijateljica… Postaje samo kurva. Kao da smo jednodimenzionalne osobe. Posao je samo jedan segment mog života, ne definira me kao osobu”, kaže Mina.
Što se tiče zakona, Mina odgovara: “Ima puno apsurda. Seksualni rad se vodi kao prekršaj protiv javnog reda i mira. To je smiješno. Rad je skriven od javnosti. Za prostituciju se zna, svjesni su oni koji se time bave i njeni korisnici, ostatak javnosti ne. Kako je to kršenje javnog reda i mira? Zakon je iz 1977. godine, a kazne su napisane u njemačkim markama. Taj podatak dovoljno govori o nemanju volje politike da se bavi jednim jako važnim dijelom ljudskih prava”, opisuje Mina.
“Kazna uvijek ide seksualnom radniku, klijenti su iz toga izdvojeni. Moramo naglasiti da seksualni rad nije iskorištavanje, ucjenjivanje, svodništvo, nasilje i trafficing. Želimo da se to ne miješa i da i dalje ostane u domeni kažnjivosti”, naglašava Mina.
Kako je sve počelo
“Našla sam se u financijski izazovnoj situaciji nakon razvoda, ali bila sam zaposlena. Radila sam u tri smjene, djeca su mi bila u srednjoj školi. Imala sam 3280 kuna plaću, pa si mislite kako ćete prehraniti djecu. Nakon razvoda ja sam poželjela upoznati nekakvog partnera, da zadovoljim i seksualni dio svoje osobnosti i naišla sam na muškarce koji nude nagradu za seksualnu uslugu. Nakon tog prvog puta bez ikakve dvojbe sam pristala na to, a bila sam ugodno iznenađena pristupom klijenata”, opisuje.
“Imala sam predrasude o tome, da oni dođu, s oproštenjem – poje*u se i odu. Suprotno je to od toga. Ljudi traže toplinu, razgovor, a tu je naravno uključen i seks.”, objašnjava Mina.
U Hrvatskoj je zabranjen seksualni rad, a postoje stranice za oglašavanje radnika. Policija to zna i to im je izvor informacija, govori.
“Poznanici su mi rekli da me na takvim stranicama pozitivno spominju i ja sam se počela oglašavati”, kaže Mina.
“Interes je ogroman, s vremenom je sve veći jer sam izgradila svojevrsni brend. Kad klijenti dolaze kod mene, znaju kod koga dolaze i što će od mene dobiti. Ne postoji tipičan radnik/ca, ali ni tipičan klijent, svi imaju svoje ukuse”, objašnjava.
“Moje zdravstveno stanje je da imam neke kronične bolesti zbog kojih nisam zapošljiva, na trajnoj sam terapiji. Moja radna sposobnost za posao za koji sam kvalificirana je umanjena, nisam u mogućnosti to raditi. Burza ne nudi prekvalifikacije u slučaju da niste sto posto zdravi. Tako da – ja nemam drugu opciju za rad osim ovog. Kad bi se dekriminaliziralo, pomoglo bi mi da imam reguliran radni status i da mogu uplaćivati doprinose.
Javno mnijenje je u velikoj mjeri na strani dekriminalizacije. Nije mi to baš jasno – da to nikada nije uzeto u obzir u politici. Politička volja je nikakva, seksualni rad je u sivoj zoni – mi postojimo, ali nitko se time ne bavi na ozbiljan način.”, kaže Mina.
Mina je opisala kako to okvirno izgleda u praksi
“Ja imam krug klijenata s kojima više godina održavam prijateljske odnose, oni mi se javljaju bez obzira na posao, nekad tražeći savjet, podršku, pomoć ili samo želimo prijateljski popričati. Želim reći da klijenti nisu očajnici, to su predrasude. Ima naravno i onih koji na drugi način ne mogu doći do seksa, ali seks nije uvijek prvi razlog zašto se meni ljudi obraćaju. Oni žele intimu, sigurnost, mjesto gdje će ih netko prihvatiti onakvima kakvi jesu.”, kaže.
“Nama, seksualnim radnicima, smeta jer se uvijek sav razgovor u javnom prostoru svede na seks, to se koristi da bi nas se držalo po strani, da se opravda što nema političke volje za promjenom. Nije moja jedina sposobnost u ovom poslu to što se ja znam je*at; imam administrativne vještine, pregovaralačke, organizacijske, ali i brigu za sebe pishička i fizička.
Mi smo ljudi koji imaju obitelji, život prije i poslije ovoga posla, nije sve fokusirano na to. Ne sjedimo uz telefon od 0-24 i čekamo promenadu u krevetu”, zaključuje Mina i poziva sve zainteresirane da se o seksualnom radu informiraju kod radnika i radnica, jer se na internetu može svašta naći, piše HRT Radio Rijeka.
RAZGOVOR s znanstvenicom Ivanom Radačić s Instituta Ivo Pilar možete poslušati OVDJE!
