Kada je imala samo četiri godine mama ju je napustila, a tata nije mogao brinuti o njoj i sestrici
Odrastati u zdravom, obiteljskom okruženju, prepunom ljubavi, poštovanja i jednakosti ono je što zaslužuje svako dijete. No, život piše priče. I one nisu uvijek tako ružičaste.
Jedna od njih je i priča mlade djevojke Kristine Ivanuš (22). Ova djevojka nije imala mogućnost odrastati u biološkoj obitelji. Kada je imala samo četiri godine mama ju je napustila, a tata se nije mogao brinuti za nju i njezinu stariju sestru Anamariju.
Dobila nagradu jer je unatoč teškim životnim pričama postala uzor mladima u svijetu
Spletom okolnosti djevojčice su nastavile odrastati u SOS Dječjem selu Lekenik.
Unatoč rijetkoj bolesti, unatoč odrastanju bez bioloških roditelja, Kristina je težila ostvarenju svoga sna.
Ove godine je upravo ona prepoznata kao izvanredna mlada ženska osoba i osvojila je prestižnu nagradu Hermann Gmeiner, koja se dodjeljuje mladim herojima koji su se unatoč svojim teškim životnim pričama istaknuli te postali uzor mladima u svijetu.
Kristina je odrasla u SOS Dječjem selu Lekenik, a sa samo šest godina saznala je da boluje od rijetke bolesti mišića. Uz pomoć SOS mame, tete i ostalih djelatnika SOS Dječjeg sela Hrvatska, uspjela je prebroditi bolest, a u tome joj je uvelike pomoglo i ronjenje.
Nakon djetinjstva provedenog na različitim liječenjima, Kristina se zaljubila u ronjenje i danas bez njega ne može zamisliti život. Tako uza studij menadžmenta redovito trenira i priprema se za ispit kako bi postala trenerica ronjenja.
”Iako sam bila premalena da shvatim kuda idem, putovanja u Lekenik se sjećam vrlo jasno. Bila sam zbunjena, no uz mene je bila sestra uz koju je sve bilo lakše. Život mi je bio dosta težak, ali sestra mi je uvijek govorila da će doći bolje sutra”, kaže Kika koja je svoj novi dom pronašla u SOS kući.
”Nije bilo lako prilagoditi se na život u Selu, no SOS mama Goga uljepšala mi je djetinjstvo. Ona je bila moja sigurna luka u koju znam da se uvijek mogu vratiti. Od nje sam jako puno naučila u životu i zato joj veliko hvala”. Uz SOS mamu, sestru Anamariju i pomoć ostalih djelatnika Dječjeg sela, Kristina je uživala u djetinjstvu.
”Moje djetinjstvo je bilo burno i zabavno. Upoznala sam puno prijatelja u Dječjem selu. Svi smo imali iste probleme, dijelili suze i smijeh”, kaže danas mlada 22-godišnjakinja koja će se zauvijek sjećati ljetovanja u Selcu i snježnih aktivnosti u Lekeniku.
Oduvijek je bila adrenalinski tip i voljela sport. Tako joj je vijest o bolesti perifernih živaca jako teško pala.
”Imala sam 6 godina kada sam počela osjećati bolove u nogama. Nisam se mogla kretati, jer mi do mozga nije dolazila informacija da moram zakoračiti. Dijagnosticirana mi je bolest perifernih živaca, a najveća kazna mi je bila to što se više nisam mogla igrati na onaj način kako sam to činila do sada”, prisjeća se.
Ipak, uz pomoć liječnika Kika je uspjela prebroditi bolest. U tome joj je uvelike pomagalo ronjenje, koje danas njezina prva ljubav.
Prije četiri godine Kika se počela baviti ronjenjem i do dan danas postigla je izvrsne rezultate, te osvojila brojne nagrade u podvodnom modelingu. Svojom upornošću upisala je i fakultet menadžmenta, uz kojeg redovito trenira u želji da postane instruktorica ronjenja. No, Kikine su želje puno veće od ovih. Zasnovati vlastitu obitelj i svojoj djeci pružiti svu ljubav ovoga svijeta, njezin je cilj.
Ova je mlada, snažna djevojka odlučila svoju priču podijeliti s javnosti i tako ukazati na činjenicu da postoji još puno djece koja dijele njezinu sudbinu, Vi im požete pomoći.
Ovog Božića otvorite svoja srca i donirajte za bezbrižno i sretno djetinjstvo. Jer, nijedno dijete ne bi smjelo odrastati samo! DONIRAJ SADA!
