‘Brine me činjenica o postojanju sekte bazirane na okultnom, te financijskom, radnom, fizičkom ili seksualnom iskorištavanju’, kaže stručnjak
Prije nekoliko dana javnost je uznemirila priča o preminulom 15-godišnjaku iz Pule, kojeg roditelji unatoč bolesti nisu na vrijeme odveli liječniku.
Dječak je s obitelji živio u velikoj kući u društvu članova jedne religijske zajednice, koji su u naknadnim istupima za javnost negirali saznanje o njegovoj višemjesečnoj bolesti. Za neke su novine opovrgnuli i da im je udruga paravan za sektu, kult, te crnomagijsko djelovanje. U ovom trenutku na brojnim lokacijama Hrvatske, žive, funkcioniraju, potencijalne nove sljedbenike na razne načine mame brojni članovi raznoraznih sekti.
Na sreću, manji je broj takvih grupacija iznimno destruktivne naravi. Kada kažemo destruktivnih, misli se na zajednice u kojima članovi bez otpora, s privolom i razumijevanjem dopuštaju nadređenima, svojim guruima, razne vidove zlostavljanja, psihičkog, fizičkog, seksualnog do financijskog iskorištavanja, piše Tanja Šimundić Bendić za Slobodnu Dalmaciju.
“Koliko je sekti na tlu Hrvatske ne mogu točno reći, barata se s brojkom od više od 500. No neke su jako opasne za svoju sljedbu. Brine me činjenica o postojanju sekte bazirane na okultnom, te financijskom, radnom, fizičkom ili seksualnom iskorištavanju. Kod takvih su sekti takva ponašanja opravdana službom u pravcu višeg cilja, a bazirane su na oduzimanju slobode donošenja odluka članova zajednica. Po mojim informacijama takvih sekti ima diljem Hrvatske i obično su to male skrovite zajednice. Njihovim guruima nije u interesu da se za njih zna, jer im se time samo slabi moć koju imaju nad okupljenim sljedbenicima. Mislite da i kod nas nije kao u Americi? Varate se. Zvuči iznenađujuće, ali je istina da i kod nas već ima članova američkog kulta koji veliča lik i djelo Donalda Trumpa. Moji izvori govore kako su u svom globalnom širenju svoje pristaše našli i u Hrvatskoj”, veli Nebojša Buđanovac, socijalni pedagog iz Varaždina, voditelj županijskog Crvenog križa, koji već 20 godina upozorava na zlokobna sektaška postojanja.
‘Crna ruža još uvijek ima jako korijenje’
Nebojša, koji se već desetljećima bavi prevencijom samoubojstava mladih ljudi, tvrdi kako možda baš do vaših vrata, na kraju grada, sela, neprimjetno djeluje neka destruktivna zajednica. Onako kao obična, obiteljska, nalik rodbinskoj skupini građana, u naravi sljedbe koja se tu sakuplja ili počesto živi u društvu svog vođe, takozvanog gurua.
Najrigidnije sekte djeluju, kaže, pritajeno, uglavnom su bazirane na manje brojnom članstvu, okupljaju se često i po napuštenim lokalitetima, neke imaju paravan u obliku raznih udruga građana. One sotonističkog predznaka vrlo često imaju i složene procese inicijacije.
Riječ je o postupcima samoozljeđivanja s ciljem puštanja krvi, ozljeđivanjem drugih članova, ili nagovaranjem na još opasnije radnje. Kao primjerice kod Crne ruže. Riječ je o sekti koja se na ovom području pojavila 70-ih prošlog stoljeća, sotonističke je naravi, i po mišljenju Buđanovca još uvijek ima vrlo jako korijenje. S obzirom na to da je u svom profesionalnom životu već dugo vezan uz pitanja prevencije samoubojstava mladih, ova mu je grupacija osobito u fokusu pažnje.
“Stojim iza konstatacije kako je upravo Crna ruža uzrok određenom broju samoubojstava mladih ljudi. Ta je sekta prema njima i usmjerena. Konkretni čvrsti dokaz s kojim mogu istupiti pred istražne organe nemam, to su tek ispovijesti ljudi koji su sekti pripadali, ili s njezinim članstvom bili u kontaktu. Nažalost, njihovo postojanje iz određenih razloga nikada nije zanimalo naše istražne organe. Ljudi su mi tako otvoreno pričali kako je navođenje neke odabrane osobe na samoubojstvo jedan od momenata inicijacije, ili dokaz pripadnosti Crnoj ruži. To je jako, jako opasna sekta”, govori Buđanovac, kao problem navodeći činjenicu da u Hrvatskoj ne postoji sustavni nadzor kultova, nalik onima u drugim europskim zemljama.
Svoja 20-godišnja saznanja o radu ovakvih zajednica bazira na savjetu koji uporno ponavlja, nikada, ali baš nikada ne ulazite u takve grupacije. Iako su neke sekte manje opasne, neke čak i dobronamjerne, još uvijek postoji jako veliki broj njih s morbidnim ciljem. Neke imaju, kaže, i vjerski moment u svom radu, ali koji opet može voditi destruktivno iracionalnim modelima ponašanja.
“Uvijek kažem, nikada nemojte slijediti nekoga tko tvrdi da ga isključivo treba slijediti. Bježite od svakog onog koji smatra da treba imati moć nad vašim životom i odlukama. Jer u pravilu svaki takav guru, kao osnovnu ideju nudi spašavanje. To su osobe koje se odlično razumiju u psihologiju, jako rječite, inteligentne. Nude nadu, obećanja, životnu ravnotežu, moć, bogatstvo, jačanje samopouzdanja, sreću. A najčešće donesu nešto izopačeno, posebice kada se nađete u maloj grupici s jednim čovjekom na čelu koji to vodi. Danas svatko može biti guru. Takvih samoprozvanih vođa ima na svakom koraku, pa pogledajte samo njihove nastupe na YouTubeu, na masovnim seansama na kojima šalju velike poruke. Ljubav. A kada zagrebemo iza toga, onda vidimo da svi ti veliki vođe od zaluđenih sljedbenika putem steknu ogromno bogatstvo. Ali ljudi su takvi, oni pristupaju slatkim riječima, rado prepuštaju da ih netko drugi vodi”, kaže Nebojša.
Profil člana sekte
Najčešće su to ljudi bez uporišta i podrške obitelji, često neprilagođeni zajednici. Nemojmo misliti da su to samo osobe prosječne ili niže inteligencije. Dapače, među sektašima se nalaze i vrlo inteligentni ljudi. Neki gurui u svojim redovima vole poznate osobe koje će o njima glas širiti dalje. A još više vole ljude koji imaju dobro financijsko zaleđe, jer im ono jamči i pozamašni priljev novca. Financijska eksploatacija je, rekosmo, važan dio sektaške priče. Sekta ima i svoj postulat djelovanja, stvara izoliranu tvrdokornu zajednicu čiji su članovi izgubili kontakt sa svojim obiteljima, rodbinom, prijateljima. Sve što im treba na ovom svijetu postaje sekta. A među zadacima koje obavljaju stoji i privlačenje novih članova. Uglavnom je to preko osobnih poznanstava, prilaskom na ulici, dijeljenjem propagandnog materijala, prikrivanjem iza nekih drugih aktivnosti. U radu su im jako pomogle i društvene mreže, koje guruima i sljedbi omogućuju laki pristup novim članovima.
“Sljedbenici često u guruu vide oca ili majku, a u članovima braću i sestre. Guruu prepuštaju odgovornost za život, predaju mu ga u ruke. Milijun puta sam naglasio kroz ovih 20 godina, nikada nikome ne prepuštajte svoju slobodu odlučivanja. Nikada. To vodi u propast. To zna toliko ići daleko da članovi kulta pristaju na seksualna zlostavljanja svojih nadređenih, ali u povjerenju prema njima ne shvaćaju da je to morbidna aktivnost. O da, nekadašnji članovi sekti s kojima sam pričao imali su i takvih iskustava. Zato i kažem da su brojni bili prilično istraumatizirani nakon izlaska iz sektaških zajednica. Nažalost ljudi su ljudi počesto slabi. Netko mudriji će to uvijek znati iskoristiti u svoju korist”, kazao je Buđanovac za Slobodnu Dalmaciju.
Zlokobna 2007. godina. U Hrvatskoj se ubilo 19 djece
Naime, prema podacima MUP-a, u 2007. godini 19 djece počinilo je samoubojstvo, a u 2008. godini to je učinilo 13 djece. Ono što zastrašuje je činjenica da su razlozi ostali nepoznati. Baš te 2007. godine na Rabu su dvije djevojčice u dobi od 13 i 15 godina počinile samoubojstvo skokom sa zvonika crkve.
“Ta je godina bila specifična zbog mnoštva suicida koji su imali snažnu poveznicu. No rapski je slučaj baš specifičan, zapravo silno ogoljen. Ono što se dogodilo na Rabu, toliko propusta i nemarnosti, jasan je dokaz da to nije slučajno. Što se rapskog slučaja tiče, nemam gotovo nikakvih dvojbi; tamo se, siguran sam, radilo o slučaju sektaštva, točnije vrbovanja djece od strane Crne ruže, koja se doima fikcijom, a zapravo je vrlo stvarna, realna i iznimno velika opasnost”, tvrdio je svojevremeno Buđanovac za Jutarnji list.
Nevjerojatna je, usto, koincidencija da su te godine suicid počinila djeca iste generacije s gotovo identičnim obrascem: iz mirnih i situiranih obitelji, djeca odlikaši, sportaši iza kojih nije ostao nikakav motiv.
“Upravo se u tome očituje okultnost koja kod nas nije dovoljno jasno i adekvatno obrađena. Slični obrasci ujedno potvrđuju da neke stvari nisu mogle biti čista koincidencija”, zaključio je tada Buđanovac, prenose RTL Vijesti.
