“Posljednji puta viđen je jedne večeri prije dva tjedna, a ujutro ga više nije bilo.”, piše Riječanin u svome apelu
Koliko je duboka i neraskidiva veza između Riječana, stanovnika “grada koji teče” i njihovih kišobrana, dokazuje i ovaj potresni apel koji je svome izgubljenom kišobranu i sugrađanima uputio Riječanin Siniša Posarić putem društvenih mreža. Mi ga potpuno razumijemo, jer što je jedan Riječanin bez njegova kišobrana? Nitko i ništa, usamljena individua prepuštena silama prirode, mokra do kože i izgubljena na riječkim ulicama natopljenjima kišom.
Naši kišobrani su dio našega identiteta, kišobran je nešto što Riječanina čini Riječaninom, i stoga prenosimo ovaj apel u cijelosti:
“VAŽNA OBAVIJEST!
Drage Riječanke i poštovani Riječani, moja obitelj je posljednjih dana prilično uznemirena jer je jedan od naših kišobrana negdje otišao i ne zna se vratiti doma
Posljednjih nekoliko godina imao je stalan smještaj ispred ulaznih vrata u naš dom (Ul. Ivana Luppisa), e da nam je pri ruci ako pljusne kiša.
Posljednji puta viđen je jedne večeri prije dva tjedna, a ujutro ga više nije bilo. Prvo sam mislio da ga je sin odnio, a on je mislio da sam ga ja odnio; dok smo mi shvatili da ga nismo koristili za ovih kiša jesenjih, nego one male džepne kišobrančiće, prošlo je, eto, već dva puna tjedna!
Možda će se nekoji štioci prisjetiti da sam tome kišobranu 20. travnja 2018. godine Gospodnje posvetio jednu crticu što je izazvalo zanimanje mnogih mojih prijateljica i prijatelja.
Sve vas uljudno molimo, vidite li ga na ulicama našega grada, svakako mu recite da se vrati, ne ljutimo se na njega što je otišao bez pozdrava. Kod nas ga čeka posebno mjesto u hodniku. Samo neka nam se vrati…
Kišobran je, kao što vidite na priloženoj fotografiji prilično velik, zeleno-plave boje te ima obilježje bivše Jugolinije, a proizveden je u Americi (Savannah, Georgia), predpostavljamo da je jedini takav u Rijeci i riječkome prstenu, prema tome, jedinstven je i vrlo prepoznatljiv kišobran!
Zahvaljujem na pomoći i razumijevanju.“, napisao je Siniša Posarić u svojoj objavi.
Toplo se nadamo da će Sinišin kišobran pronaći put kući i u potpunosti razumijemo njegovu tugu i bol – isto bi osjećali i mi da naš kišobran negdje odluta ili ga otmu!
Stoga pomozimo Riječaninu, podijete vijest!
Nek` se svi kišobrani sretno vrate kući…
