Danas ga svi uzimaju zdravo za gotovo, a ključ je u komunikaciji. Da, riječ je o glasu čija je upotreba svakodnevna, no neki se s time ne bi mogli potpuno složiti. Kroz snagu i trud, zbor laringektomiranih priželjkuje da se njihov glas uvaži i zapamti.
Klub je s radom započeo 2004. godine, ugradnjom govornih proteza koje su omogućile pacijentima ne samo govor, već i prilagodbu te mogućnost uključivanja u normalni život. Osobe koje su podvrgnute laringektomiji suočavaju se s gubitkom grkljana, poznatog i kao larinks. Iako se nakon zahvata postiže normalan govor uz pomoć proteze, primarna važnost pridaje se i govornoj rehabilitaciji, čiji je vrhunac zbor, korak prema uspješnijoj komunikaciji, piše Kanal Ri.
Važno je jer se na taj način bolje rehabilitiraju, jednostavnije žive, bolje se uklapaju u društvo i ne osjećaju se izopćeni zbog manjka glasa. Samo druženje u klubu s bolesnicima koji su slični njima, koji su već prošli kroz sve to, im značajno olakšava socijalizaciju. – rekao je prim. dr. Robert Tićac.
Klub djeluje u sklopu Lige protiv raka. Glavni cilj je objedinjenje pacijenata, od samog dolaska u bolnicu do osnaženja pri pronalasku puta poslije liječenja. Ljudi vide sebi slične, postaju motivirani vidjevši da drugi ponovno imaju glas i mogućnost govora, istaknula je prim. Ira Pavlović-Ružić, predsjednica Lige protiv raka PGŽ. No, kako kaže, prvi dani su najgori jer dolazi do neizvjesnosti. Kako će biti moje sutra? Pitanje na koje se ne može jednostavno odgovoriti. Zato, u cijelom procesu liječenja ključnu ulogu imaju najbliži. U ovakvim situacijama u kojima vam se mijenja cijeli život, de facto se ne mijenja život samo pacijentu. Mijenja se život cijeloj obitelji i društvu. Počevši od one neizvjesnosti – hoću li živjeti, kako ću živjeti i kako ću preživjeti, do one financijske. Hoću li raditi, hoću li moći raditi, hoću li biti invalid, kako ćemo dalje – brojna su pitanja kojih se dotaknula Pavlović-Ružić.
Novom načinu života mora se priviknuti i Floriano Di Giorgi. Sve je počelo 2010. godine, kada je uslijedila operacija i odstranjenje jedne strane glasnica. Već iduće godine, uklonjena mu je i druga strana glasnica, što rezultira uporabom proteze. Ponovno učenje i izgovaranje riječi za njega postala je nova svakodnevica, ali zato danas nosi titulu predsjednika Kluba laringektomiranih.
Iako nisam neki govornik, volim animirati i zvati ljude na sastanke. Mi stariji pomažemo novooboljelima. Svi imamo problema kad izađemo iz bolnice. Ne razumijemo, koliko god nam doktor govori što trebamo napraviti. Kada dođemo doma, od stresa mi ne znamo što da napravimo. – otkriva Di Giorgi.
No, tada nastupa uloga kluba koji pruža podršku svim oboljelima. I sam priznaje da ne zvuče kao pravi pjevači, ali se iza toga krije puno volje i uloženog truda. Sve ih povezuje isti cilj – zalaganje, kako bi ih ljudi percipirali kao normalne osobe. Da ne misle da mi ne možemo razgovarati. Mi možemo normalno razgovarati, samo nam treba pomoć aparata.
Ukupno ih je 13, a svi oni, od 22. do 27. svibnja, će u Crikvenici obilježiti Dan glasa.
