SELO PEROJ U ISTRI: Zavirite u djelić bogate baštine male crnogorske zajednice

Naslov teksta iznenadio bi i zbunio mnoge ljude, otkud Crnogorci u Istri zapitali bi se mnogi. No, povijest nas uvijek iznenadi. Seobe ljudi na istarskom području bile su konstanta tijekom proteklih 400 godina, obilježenih bolestima poput kuge i učestalim ratnim zbivanjima. Sve to rezultiralo je velikim depopulacijama stanovništva. Na opustjela područja doseljavali su se novi ljudi s drugačijim mentalitetom, kulturom i vjerom. Jedna od takvih povijesnih zanimljivosti jest i ova o doseljavanju 77 obitelji s područja današnje istočne Crne Gore u malo istarsko selo Peroj.

Za manje od pola sata vožnje cestom od Vodnjana, dolazimo do sela čijim pejzažem dominira pravoslavna crkva svetog Spiridona i koja se ističe s bilo koje strane kada se približavate Peroju. Naš domaćin, gospodin Nikola Škoko, inače tajnik udruge Društvo Perojskih Crnogoraca “Peroj 1657” dočekuje nas u spomenutoj crkvi gdje započinjemo s otkrivanjem zanimljive povijesti ovoga malog sela bogate baštine.

Nakon kuge koja je opustošila selo i njegovu okolicu, u drugoj polovici 16. stoljeća mletačke vlasti koje su tada gospodarile navedenim teritorijem odlučile su ponovno naseliti i revitalizirati selo planskim doseljavanjem kršćanskih obitelji iz crnogorske regije Crmnica, koje su tada bile ugrožene turskim prodorima i pljačkanjima. I tako 1657. godine desetine crnogorskih obitelji ostavljaju svoja ognjišta u pradomovini te se upućuju na dug i neizvjestan put u Istru, na novu zemlju među ljude s drugačijim jezikom, kulturom i običajima. Novim doseljenicima dopušteno je ispovijedanje vlastite vjere koje se nisu htjeli odreći. Iz današnjeg konteksta možemo reći kako je upravo vjera bila spona koja je povezala i sačuvala njihov etnički identitet i kulturu.

Nakon 130 godina od doseljenja uspjeli su izgraditi današnju crkvu sv. Spiridona na ostacima razrušenog samostana svetog Jerolima. Marljivi Perojci otkupili su to zemljište i prilagodili ga svojim vjerskim potrebama. Uz crkvu se nalazi i groblje čiji grobovi s ćirilićnim natpisima prezimena poput Draković, Brajić, Vučeta i Ljubotina, svjedoče o dugoj tradiciji perojskih Crnogoraca. Oni danas, barem prema riječima gosp. Škoke, svoj nacionalni identitet osjećaju najviše preko svoje tradicije i kulturnih običaja koje i danas nastoje očuvati. Oni su danas ponajprije Istrijani, pa hrvatski građani pa tek onda Crnogorci. Njihova gastronomija ne razlikuje se od tradicionalne istarske, noviji naraštaji ne govore jezikom svojih predaka, a ostalo većinom funkcionira kao i u ostalim istarskim selima.

 

Ipak, u selu se nalaze knjižnica “Njegoš”, zavičajni muzej u kojem se mogu vidjeti predmeti koje su koristili stari Perojci, njihove običajne nošnje te stare vrijedne fotografije i arhivski zapisi. Zbirku koja se nalazi u muzeju brižno je skupljala majka našeg domaćina Nikole. Uz knjižnicu i muzej u selu se nalazi i renovirana starinska kuća gdje djeluje njihova zajednica. Veći dio sredstava za uređenje kuće u kojoj se danas nalazi Društvo “Peroj 1657” omogućila je i Republika Crna Gora. No, s pradomovinom, kako napominje i sam Škoko, veze nisu toliko čvrste, niti većina Perojaca poznaje političku i kulturnu situaciju u Crnoj Gori. Inače kuća njihove zajednice specifična je po tome što sadrži najveću zbirku djela “Gorski vijenac”, crnogorskog državnika i književnika Petra Petrovića Njegoša. Zbirku je osobno sakupio Nikola Škoko.

Za kraj jedna arheološka zanimljivost sela koju nam je otkrio naš domaćin. Već pri samom izlasku iz Peroja nalazi se vjerojatno najstarija zgrada u selu, koja na prvi pogled izgleda kao obična stara kamena istarska kuća, no kad je se bolje pogleda iznutra i izvana, otkrivamo pravu senzaciju. Kuća skriva ostatke romaničke crkve svetog Stjepana iz 10. ili 11. stoljeća koja je tijekom stoljeća mijenjala funkciju, a dobar dio 19. stoljeća po nalogu austrijskih vlasti služila je kao gospodarska zgrada. U njoj se držala stoka i sijeno za koje se pokazalo kako je isušivalo vlagu te tako doprinijelo očuvanju zidnih fresaka. U unutrašnjosti se mogu vidjeti ostaci oltara, oltarne pregrade i ulaza u sakristiju. Konzervatori su je vrlo pomno istraživali, a restauracijom bi sigurno postala nezaobilazna kulturna i turistička destinacija, kao i cijelo selo. Više o Peroju i njegovim posebnostima pročitajte na stranici: www.tasteofadriatic.com

 

 

 

Preporučeno
Imate zanimljivu priču, fotografiju ili video?
Pošaljite na Whatsapp, Viber, MMS 097 64 65 419 ili na mail vijesti@riportal.hr ili putem Facebooka i podijeliti ćemo ju sa tisućama naših čitatelja.
Komentari
Povezani sadržaj
Views Views