Katarina Peović, predsjednička kandidatkinja ljevice, ističe kako je “Rijeka u samo sedam godina izgubila preko 11 tisuća stanovnika”
U Rijeci se na kavi s građanima družila dr.sc. Katarina Peović, predsjednička kandidatkinja ljevice (Radnička fronta, SRP, DS). Govorila je, očekivano, najviše o Rijeci i “njezinom stagniranju”.
„Rijeka je danas grad velikih riječi i velikog zaostajanja. Iako se vladajući već desetljećima služe retorikom „novih ekonomija” i „inovacija” i pokušavaju preuzimati modele sa Zapada – Rijeka konstantno usporava“, poručila je dr.sc. Katarina Peović dodavši kako je Rijeka u samo sedam godina izgubila je čak preko 11 tisuća stanovnika.
Umjesto korjenitih promjena političari na vlasti ali i oni u oporbi uglavnom nude kozmetičke promjene koje više od svega upućuju na nepostojanje bilo kakve strategije, ocjenjuje Peović.
Preuzimanje retorike pune efektnih riječi poput „kreativnih industrija” ili „poduzetničkih inkubatora”, pojašnjava, samo se skriva nedostatak stvarnih rješenja i zamagljuje potreba temeljitih promjena i preokretanja negativnih ekonomskih trendova prema promjenama koje bi uistinu bile u korist radne većine.
„Torpedo, Hartera, Rikard Benčić i Jadran samo su neki od simbola nekad industrijskog grada – danas grada slučaja u kojem se sluti propast i onih rijetkih preživjelih poput 3. maja i riječke sastavnice INA-e. Kriza s 3. majem koja je kulminirala u listopadu 2018. kada su radnici izašli na ulice naizgled je sanirana, iako način na koji se lokalna vlast kao i Vlada nose s problemom ne vodi dobrom rješenju“, rekla je Peović.
Rijeci je potrebna korjenita promjena i politika koja će otvoriti radna mjesta no prije svega svima osigurati one temeljne potrebe, smatra Katarina Peović, pojašnjavajući da sastavni dio takve promjene mora biti zaštita postojeće industrije, prije svega preostale brodogradnje u 3. maju, ali i obnova proizvodnje koja je ugašena kao posljedica dosadašnjih ekonomskih politika.
Za Peović svođenje riječke privrede na uslužne djelatnosti i turizam ne može tako lako nadomjestiti gubitak snažne izvozne i visokosofisticirane proizvodnje. Smatra da oslanjanje na kulturu i Sveučilište – koje povezuje ključan riječki projekt prijestolnice kulture 2020 – bile bi dobre strategije da nisu postavljene u okvir imperativa zarade, iako je očito da projekt ne uspijeva na tržištu već privređuje preko države i EU projekata.
Zaključila je da je za takve promjene potreban demokratski okvir za široko odlučivanje na radnom mjestu, u kvartu, u gradu. Smatra kako gospodarska aktivnost u interesu zadovoljavanja potreba svih nasuprot fokusu na profit treba biti temelj brige za životni standard, radničku sigurnost, zdravlje, obrazovanje i opću dobrobit ljudi.