Blagdanski duh ovih je dana ispunio prostorije prihvatilišta Udruge Oaza, gdje su korisnike posjetili učenici Srednje medicinske škole Rijeka i donijeli im ono najvrjednije – pažnju, razgovor i osjećaj zajedništva
Među korisnicima koji su s osmijehom dočekali mlade bio je i Rašo, već godinu i pol korisnik Oaze. Iako iza sebe ima i moždani i srčani udar, to ga nije spriječilo da se zajedno s učenicima zapjeva i na trenutak zaboravi svakodnevne brige. Emocije nije skrivao.
– Ja sam ostao paf. Ne mogu sebi doći. Nisam ovoliko vidio naroda, ljudi – rekao je Rašo, vidno dirnut posjetom.
U prihvatilište je stiglo tridesetak učenika, među njima i Alma Kudić, buduća medicinska sestra, koja ističe kako je ovaj posjet dio njihovih školskih vježbi, ali i nešto puno više od toga.
– Došli smo kako bismo ljude oraspoložili. Obožavamo ovakve dane jer nismo u školi, družimo se s ljudima, upoznajemo ih, vidimo u kakvim uvjetima žive i pružamo im podršku – kazala je Alma.
Kako i priliči blagdanskom vremenu, učenici nisu došli praznih ruku. Donijeli su poklone, ponajviše higijenske potrepštine, za koje kažu da su korisnicima najpotrebnije. A u prihvatilištu, koje trenutačno brine o 14 korisnika i tri korisnice, za svakoga se pronašlo ponešto.
Predsjednik Udruge Oaza Dean Travica naglašava kako su ovakvi susreti iznimno važni za ljude koji se nalaze na društvenoj margini.
– Važno je da naši beskućnici imaju osjećaj pripadnosti u društvu, u zajednici. Da znaju da su važni i vidljivi, da osjete da negdje pripadaju – istaknuo je Travica.
Dodaje i kako Rijeka potvrđuje reputaciju grada velikog srca.
– Pohvalio bih Riječane. Imaju senzibilitet i osjetljivost, rado se odazivaju i nude pomoć – rekao je.
Da solidarnost u Rijeci nije samo riječ, nego i djelo, pokazali su upravo mladi. Jer ponekad je doista dovoljno malo – osmijeh, razgovor ili pružena ruka – da nekome blagdani budu barem mrvicu ljepši.
