“Oštro se protivimo prodaji gradskog zemljišta u svrhu izgradnje tzv. Kompleksa Zapadna Žabica”, poručili su danas konferencije za medije iz Možemo! Rijeka
“Smatramo da je vrlo problematično što izvršna vlast, uz to što prešutno pristaje na davanje čitave Rive u dugogodišnju koncesiju, prodaje i atraktivno zemljište kojem će, skorim dovršetkom izgradnje ceste D-403, cijena još dodatno rasti.
Prodajom ovog zemljišta i koncesijom nad Rivom cijeli bi potez, od luke Baroš pa do Željezničkog kolodvora, prešao u ruke privatnih vlasnika, što dugoročno nikako ne može biti dobro za građane Rijeke, kazali su na konferenciji za medije Ana Marković i Nebojša Zelič iz Možemo! Rijeka.
“Osvrćemo se, dakle, na aktualni natječaj kojim Grad Rijeka nudi u prodaju građevnu česticu u strogom centru grada, veličine gotovo 15.000 kvadratnih metara, kako bi se, nakon gotovo dva desetljeća neuspješnih pokušaja izgradnje velikog kompleksa koji bi uključivao autobusni kolodvor, garažu, komercijalne prostore, rekonstrukciju trga Žabica te novi cestovni pristup, napokon riješio jedan od najvećih tereta lokalne izvršne vlasti”, pojasnila je Ana Marković.
“Teško je ne zapitati se zašto se tako atraktivna lokacija stavlja u prodaju? I zašto su svi prethodni pokušaji završili neuspjehom? Jedan je od problema sigurno i u glavnom projektu Kompleksa Zapadne Žabice, koji je Grad prije gotovo 20 godina, dakle prije financijske krize iz 2008., naručio od zagrebačke firme 3LHD, a koji svojom bespotrebnom ambicioznošću nadilazi mogućnosti Grada, u bilo kojoj kombinaciji financiranja.
Racionalno bi bilo ponovno promisliti svrhovitost i dimenzioniranost tog projekta u današnjem kontekstu. Ako je projekt nemoguće financirati i realizirati zbog njegove veličine, zašto ga ne bismo smanjili? Ako ga je nemoguće realizirati zbog njegove strukture, zašto ga ne bismo parcelizirali? Moramo li biti taoci jednog neuspjelog političkog obećanja jedne političke stranke? Zar danas, kad se projekti od javnog interesa mogu financirati iz niza dostupnih EU fondova, kad se provodi Nacionalni plan za oporavak i razvoj, kad možemo sklapati efikasna javno-privatna partnerstva… zar je uistinu prodaja gradskog zemljišta najbolje što možemo smisliti”, pita Marković.
“Nažalost, i previše je primjera što se događa kad se javna imovina preda u privatne ruke. Ne razumijemo zašto izvršna vlast, nakon što prvi put u suvremenoj povijesti ima stvarnu mogućnost baviti se urbanizacijom i upravljanjem dijelom teritorija koji je uvijek pripadao luci i industriji, s takvom lakoćom i bez ikakve demokratske rasprave ili konzultacije s građanima propušta tu jedinstvenu priliku. Uvjereni smo da prodaja predstavlja najgore moguće rješenje kojim se Grad zapravo lišava svake odgovornosti za navedeni prostor u budućnosti i kratkoročno krpa proračunske rupe. Smatramo da ovako velika površina u centru grada mora ostati u vlasništvu Grada i njegovih građana te se nadamo da će se i šira javnost alarmirati oko ovog pitanja, ali i da će se stručnjaci i strukovne udruge koje se bave urbanizmom također oglasiti o ovom primjeru upravljanja gradskim prostorom”, zaključio je Nebojša Zelič.
