Ne znajući kome se više obratiti, svoju priču Riportalu je ispričala jedna vjerna čitateljica. Ogorčena Riječanka odlučila je iznijeti u javnost svoje neugodno iskustvo prilikom parkiranja na širem području Bivija, u ulici Tenčićevo…
Riječke ceste, nervozni vozači i česte nezgode postale su svakodnevna tema u gradu koji teče… Dokaz tomu je, između ostalog, i nedavno iskustvo čitateljice (podaci poznati redakciji) koja je, po njezinom svjedočenju, prje nekoliko dana ostala bez brisača zbog nečijeg – proizvoljnog – prisvajanja parkirnog mjesta.
Njenu poruku prenosimo u cijelosti i još jednom podsjećamo vozače na važnost strpljenja i povećanog opreza u prometu, ali i prilikom parkiranja!
”Danas u 18 sati vraćala sam se sa svojom kćerkom prema svom autu. Odmah sam primijetila da je jedan brisač bio podignut sa suvozačeve strane. Odmah sam pomislila – Odakle ljudima pravo na to?!?!.. Htjela sam ga spustiti i nastaviti dalje ali brisač je iskrivljen. Znači onaj tko ga je podignuo na silu ga je iskrivio samo kako bi pokazao svoju moć… Da je to “njegovo parkirno” mjesto!
Auto nije smetao na cesti, nije stajao ispred garaže, nije bio na putu bilo kome, ali očito su ljudi toliko slobodni danas da uništavaju tuđu imovinu i nikom ništa. Djeca u toj ulici su me uputila na kuću iz koje inače parkiraju na tom mjestu. Pozvonila sam i stariji čovjek, nimalo ljubazan, mi se obratio napadalačkim tonom ‘Zašto ste tu parkirali?!’ Znao je odmah o čemu je riječ. Ja mu kažem da mi je slomio brisač, on meni na to ‘Zašto ste tu parkirali?!’ U tom trenutku dolazi njegov sin ili zet i nastavlja zajedno s gospodinom. ‘Niste trebali tu parkirati!
Pitala sam ga odakle im pravo da uništavaju tuđu imovinu, na što je on odgovorio da mu je otac invalid. Objasnila sam da mu to ne daje pravo da diže i uništava brisače na što se čovjek okrenuo i otišao uz stepenice, ne mareći za moju povrijeđenost i ljutnju, a da ne govorim o djetetu koje je bilo uz mene.
Zvala sam policiju, ali rečeno mi je da je to premala šteta. Policajac me brižno smirio tako što mi je rekao da razumije moj bijes i ljutnju, ali da svejedno ništa ne mogu učiniti osim podignuti privatnu tužbu što opet nema smisla jer- košta.
Takve situacije sam već proživljavala i u Laginjinoj ulici, ispred bolničkog centra. Samo što sam tada mogla normalno spustiti brisač i nastaviti dalje. Sada nažalost nisam mogla. Policiju kaže mala šteta, a da ja sada istim tim ljudima razbijem prozor kamenom, za tu malu štetu bi odgovarala, iako je mala šteta, baš kao i moj brisač.
Sada ja vas pitam ljudi moji: Odakle vama pravo da dirate nečije brisače???????? Odakle pravo da uzimate nešto što nije vaše. Zar smo postali tako pokvareno i zlo društvo da svatko može raditi što želi i baš nitko im ne može ništa?!”, pita se ogorčena Riječanka.
