Policija zaustavila Riječanku zbog “pričanja na mobitel”. A onda je uslijedio – otpor!

Foto: Ilustracija (Riječanin)

Jedna Riječanka danas je imala neželjeni susret s policijskom patrolom. Susret koji je najbolje opisati njezinim riječima!

Riječka profesorica i povremena kolumnistica web portala Riječanin Tamara Šoić danas je nakon radnoga dana na Žabici i Rivi imala susret s policijskom patrolom.

Optužena je da je pričala na mobitel dok je vozila automobil  i prijetila joj je kazna za prekršaj počinjen u prometu. Jedini problem – prema njezinim izričitim tvrdnjama mobitel joj je cijelo vrijeme trajanja vožnje bio u torbi pa ga nikako nije mogla koristiti u vožnji!

Što se potom dogodilo najbolje je doživjeti kroz njezine vlastite riječi, odnosno čitajući njezin status na društvenoj mreži Facebook kojega ovdje prenosimo u cijelosti:

Predivan dan, vozim iz škole kući, planiram što ću kuhati, slušam Grad, “Ima li nešto” i pjevam.

Na Žabici me presretne policijski auto.
Zaustave me ispred Kakaa.

I ono, klasika – dokumenti na pregled. Ajde dobro, vezana sam, svjetla upaljena, ništa nisam skrivila.
Valjda im je dosadno.

I kaže jedan od trojice – zaustavljeni ste zbog pričanja na mobitel.
Haaaaa???!!!
A mobitel u torbi.

2017.godine dobila sam upozorenje zbog pričanja na mobitel i nikad više nisam ponovila takvo što.
Kad sam ja u pitanju, upozorenja imaju smisla.

Uglavnom, slijedi natezanje – pričali ste. Nisam.
Jeste. Nisam.
Ja: Dokažite snimkom. Oni: Vidjela su vas tri para očiju.
I mogli smo tako do sutra.

Odu oni u auto i nema ih.
Pregledavaju.
Traže.
Naravno, ne mogu naći ništa jer sam dosadan klijent.
Samo to iz 2017.

I evo glavnog frajera natrag.
Pita me imam li sestru.
Kažem ja – imam, ali kakve ona veze ima s ovim?
Pa kaže kako zna moju mamu.
Super. Ali ni ona nema veze s ovim zbog čega smo sada tu.
Pa kaže on da je sestrin pacijent. Sve bolje od boljeg.

Jasno mi je otprilike gdje ova priča ide, ali ako išta mrzim onda su to lažne optužbe.
Kad sam kriva, priznam. Skrušim se. Ponekad i ispričam.

Uglavnom, dosadilo mi je natezanje s njim pa sam mu rekla kad već poznaje moju sestru i mamu, neka im kaže da je lažljivac.

E sad kreće frka.
Da ne bi bilo zabune, nisam baš skroz bedasta, znam što je htio.
Htio mi je na račun poznanstva oprostiti “kaznu” za nešto što uopće nisam učinila.
E pa ne može.
Ne želim dugovati uslugu ni sestri ni mami ni nekom tamo policajcu.
Jer usluge nema.
Kao ni prekršaja.

Spominjala sam ja njima i sigurnost i povjerenje i maltretiranje običnih građana dok im lopine vladaju državom i sl. stvari.

Doslovno me pola sata držao ispred Kakaa, posjetitelji terase imali su besplatnu predstavu, a njih trojica su valjda narasli, svaki po 5 centimetara u visinu zbog uzbuđenja.

Uglavnom, vratio se s kaznom od 600 kn i slavodobitno rekao da na sudu dokazujem jesam li pričala ili ne i njima podastrem ispis brojeva.
Sramotnu kaznu koju je napisao, odbila sam potpisati.

I mislim se, ok, hoćeš frku, upropastio si mi dan – ide frka.

Pitam ga kome se mogu žaliti.

Kaže mi, evo tu je odmah u ovoj zgradi Jadrolinije načelnik, misleći valjda kako se nikom normalnom ne da ići tražiti parking i načelnika.
Ali je problem u tome što ja zaista nisam normalna.
Meni to nije problem.
Pogotovo kad mi netko upropasti dan.

Dio s načelnikom je dugačak.
A još duže pismo moje pritužbe. Upoznala sam i načelnika i zamjenika i tajnicu i sve prisutne policajce.

Dolazili su me gledati kao cirkuskog, bengalskog tigra.
I svi su bili divni i ljubazni.

Načelnik je sa mnom razgovarao pol sata.
Vjerojatno zato jer je vidio da nisam normalna, a onda zato jer je shvatio da mu policajci iz čiste obijesti, gluposti i bezobrazluka – maltretiraju građane ovog beznadnog grada.

Happy end.
Nema kazne.
Nema ni upozorenja. Barem ne meni.
Ali nije poanta u tome.
Poanta je u bahatosti.
U maltretiranju običnih građana.
Ni zbog čega.

U demonstriranju sile.
U serviranju vlastitih laži pod nos i nuđenju usluge kako bi te laži nestale.
Bolesno, degenerirano, nemoralno.
I nema veze što je riječ o nečem banalnom.
Nema veze što je riječ o “samo” 600 kn.

To je obrazac ponašanja koji postao potpuno prihvatljiv ovom društvu.
Usvojili su ga svi.

Od žbira do kardinala.
Nudim ti uslugu za nešto što uopće nisi skrivio.
I vratit ćeš mi tu uslugu kad-tad.

Eh, da je samo uništen dan u pitanju…“, piše u svome statusu na Facebooku Riječanka Tamara Šoić.

(Stavovi i kvalifikacije izneseni u kolumnama, komentarima, izjavama… osobni su stavovi autora)

VIDEO DANA: