Crikveničanka Milena Milih godinama ne može ući u vlasništvo nekretnine koju je naslijedila od svojih roditelja. S njenim pomalo nevjerojatnim slučajem javnost je upoznao Živi zid koji njezinu situaciju optužuje “tromo i neučinkovito pravosuđe”.
Pravna trakavica duga skoro 20 godina počinje potpisivanjem punomoći koju je Milena Milih dala tadašnjem suprugu Fabijanu Kneževiću u svrhu sječe i odvoza drva iz šume u njezinom vlasništvu. Tada nije mogla ni slutiti u kakve životne neprilike će je dovesti taj potpis.
Navedena punomoć kasnije je poslužila Kneževiću, navode iz riječkog Živog zida, kako bi Mileninu nasljeđenu nekretninu dao u zalog te tako namirio svoje dugovanje prema Marcan Liviu, odvjetniku i – tvrde iz Živog zida – kamataru iz Umaga od kojeg je 1996. godine putem zelenaškog kredita posudio oko 40 tisuća DEM. Knežević je to učinio, nastavlja Živi zid, tako što je bez znanja supruge proširio danu punomoć nadopisavši na nju pravo na izdavanje založne izjave (što i sam naknadno priznaje ovjerenom izjavom). Na temelju te krivotvorine Marcan vrši uknjižbu na nekretninu. Općinskim sudom u Crikvenici u to vrijeme presjedava Božo Vilušić. Milena Milih svjedoči: “On je omogućio takvima kao što je Livio Marcan da se upisuju u zemljišne knjige. Garnitura zemljišnoknjižnog odjela u Crikvenici tada je izmijenjena. U tom trenutku i ja sam bila žrtva svega toga.”
Da nije sve bilo po zakonu niti transparentno jasno je iz samog uvida u kronologiju slučaja, tvrde u Živom zidu. Naime, nakon smrti Mileninog oca Vjekoslava Miliha pokreće se ostavinski postupak na kraju kojega Milena Milih dobiva pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Iako je pravomoćna nasljednica postala tek 13. lipnja 1996., Livio Marcan se tri mjeseca ranije (točnije 06. ožujka 1996.) na temelju Kneževićevih krivotvorina uknjižio na njen posjed. Već je sam uvid u dokumentaciju trebao biti dovoljan da prvostupanjski sud presudi u korist Milene Milih, ali protuzakonitim radnjama ovdje nije bio kraj. Radi parnice pokrenute od strane oštećenice, Općinski sud u Crikvenici Marcanu upisuje zabilježbu privremene mjere zabrane otuđenja nekretnine no to ga ne sprječava da navedenu nekretninu proda Ankici Hezel, današnjoj vlasnici za što do danas nije odgovarao.
Iz svega navedenoga, poručuju iz Živog zida, i pravnom laiku jasno je da je ovaj slučaj obilježen elementima nekoliko kaznenih djela: zlouporabe povjerenja, krivotvorenja isprave, povrede tuđih prava i prijevare.
Prema riječima Milene Milih, „lihvarski kamatar Livio Marcan i bivši suprug Fabijan Knežević prevarom su (i uz “pomoć” slučajnih ili namjernih propusta od strane nadležnog suda) oteli njenu nasljeđenu djedovinu“. Marcan je od početka znao da je posrijedi riječ o prijevari, iznosi Živi zid, „a situacija postaje još bizarnija kada se uzme u obzir činjenica da ga Milena Milih nikada u životu nije vidjela“.
Sve bi to trebalo biti dovoljno da sud još odavno presudi u korist Milene Milih no ni danas, dvadeset godina kasnije, ne nazire se kraj ovoj pravnoj trakavici. Nakon niza sudskih sporova vođenih pred Općinskim sudom u Crikvenici i Rijeci, ovaj je slučaj sada u revizijskom postupku.
Milena Milih ovom se prilikom zahvalila onima koji su joj bili financijska i moralna potpora u ovoj dugogodišnjoj pravnoj bitki te je za kraj poručila kako ne planira odustati: “Nikad nikome ne želim da mu se to dogodi, ali ja ću sa svojim pravnim instrumentima ići do kraja pa ako treba i u Strasbourg, da nam se Strasbourg smije!”
Antonio Dražović, predsjednik Živog zida Primorsko-goranske županije istaknuo je da je ovo jedan od najboljih primjera zašto Živi zid, kao jednu od glavnih točaka programa svoje stranke, ističe upravo reformu pravosuđa. “Hrvatskim građanima ne treba ovakvo – tromo, neučinkovito i krajnje štetno pravosuđe. Dok sud svoju statistiku popunjava ovrhama, ovakvi sporovi razvlače se u nedogled. Pravosuđe treba početi štititi Zakon i prava građana a ne služiti kriminalcima, lešinarima i političkim podobnicima!” – poručio je Dražović te ujedno izrazio nezadovoljstvo zbog nedodirljivog položaja koji suci uživaju.
Naime, nedopustivo je da se suci ponašaju kao da su iznad Zakona te da ne snose praktički nikakvu odgovornost za svoje odluke ma koliko one ponekad bile donesene mimo svih pravnih normi. Samo u Rijeci sudačka garnitura nije se mijenjala posljednjih 25 godina, istakli su u Živom zidu, a i na temelju ovoga slučaja i više je nego očito da je itekako trebala.
Stoga je Dražović naposljetku s pravom postavio pitanje: “Tko će suditi sucima!?”
