Predstava „Krpimirci“, autorski projekt Ksenije Zec i Saše Božića, na 13. Festivalu hrvatske drame za djecu „Mali Marulić” u Splitu osvojila je dvije nagrade stručnog žirija – nagradu za kolektivnu igru ansamblu predstave te nagradu „Zdenka Mišura“ za najveći kazališni izazov.
Trinaesti Festival hrvatske drame za djecu „Mali Marulić“ u Splitu se trebao održati od 31. ožujka do 4. travnja 2020., no zbog situacije s epidemijom virusa COVID-19 održao se od 28. rujna do 3. listopada. Izbornik ovogodišnjeg festivala bio je Goran Golovko koji je u natjecateljski dio programa odabrao deset predstava, među kojima i koprodukciju Gradskog kazališta lutaka Rijeka i Kazališne družine Pinklec, Čakovec „Krpimirci“, autorski projekt Ksenije Zec i Saše Božića u suradnji s Petrom Šarac, Alexom Đakovićem, Brunom Kontrecom i Mariom Jakšićem.
„Krpimirci“ pozivaju djecu na imaginarno putovanje u kojem dijelovi odjeće oživljavaju, mijenjaju tijela glumaca i nude nove krajolike dječjoj mašti. Predstava upozorava da ljude, kao ni odjeću koju nose ne trebati odbaciti, zaboraviti i uništiti. Odjeća dakako ne čini čovjeka, no možemo joj produžiti život da ju recikliramo, darujemo ili joj promijenimo namjenu. U svijetu modnih marki koje definiraju naše identitete, valja se podsjetiti da odjeća može imati i sentimentalnu, praktičnu i kreativnu vrijednost.
Istraživačko kazalište za najmlađe
Predstava je temeljena je na istraživačkom kazalištu za najmlađe koje kombinira tehniku animacije odjeće, klaunerije i mimske igre na kojima su Saša Božić i Ksenija Zec izgradili prepoznatljivi scenski rukopis. Radi se o širenju polja lutkarstva u kojemu glumci animiraju različite objekte, spajaju se s njima u imaginativne i uzbudljive prikaze novih i drugačijih tijela.
Uz navedene autore, autorski tim predstave čine i scenografkinja, kostimografkinja i autorica objekata Zdravka Ivandija Kirigin, skladatelj Damir Šimunović, oblikovatelji svjetla Saša Božić i Sanjin Seršić te asistentica kostimografkinje i scenografkinje Ana Fucijaš.
Predstavu je izvela riječka glumačka postava u sastavu Petra Šarac, Alex Đaković, Damir Orlić i David Petrović.
Stručni žiri u sastavu Bruna Bebić, glumica, izv. profesor, Olja Lozica, redateljica, dramaturginja i Helena Petković, redateljica „Krpimircima“ je dodijelio dvije nagrade – nagradu za kolektivnu igru te nagradu „Zdenka Mišura“ za najveći kazališni izazov. Prva je nagrada dodijeljena uz obrazloženje: „Ujednačena kolektivna igra ansambla GKL Rijeka pokazuje koliku moć kazalište ima kada se dogodi zajedništvo na sceni. Unutar specifičnog izvođačkog koda, tj. jezika ove kazališne igre, traži se kako glumačko tako i plesačko umijeće. Svi članovi ansambla iskazali su se kao vrsni u tome. Njihova je suigra mekana, jednostavna i protočna. Oni mogu biti jedno tijelo na sceni, i vrlo brzo postati pojedinci na sceni. Svatko od njih individualno doprinosi, a da pri tom ne narušava kolektivnu igru, dapače svojom individualnošću potiče uspostavljanje sklada i zajedništva.“
Kazalište opstaje – makar i za manji broj publike
Nagrada „Zdenka Mišura“ za najveći kazališni izazov dodijeljena je uz sljedeće obrazloženje: „Mada koreodrama nije nešto novo ili pak tek viđeno na našim pozornicama, naša kazališta za djecu rijetko se upuštaju u taj režijsko-dramaturško-estetski poduhvat. Na neki način takav pristup najmlađima može se činiti zbog nenaviknutosti publike kao podosta rizičnim potezom, u kontekstu naših repertoara za djecu. Upravo zato ova predstava nametnula se kao najveći izazov na ovom festivalu. Njezina fragmentarna dramaturgija, koreodramski zaokružene slike, minimalistička, a opet kreativna i bogata likovna rješenja, sve su to elementi koji zajednički provociraju maštu najmlađih gledatelja. Ova predstava traži od gledatelja da sudjeluju na način da svojom maštom nadopisuju viđeno na sceni i to je svakako njezina specifičnost i kvaliteta koju treba pohvaliti.“
Riječki su lutkari tako u svoje kazalište donijeli dvije nove, drage nagrade uz poruku kako su sretni i zato jer festivali i kazališni susreti opstaju u ovim izazovnim vremenima, makar i za manji broj publike, što je inspirirajuće i važno kako za umjetnike tako i za gledatelje.
