Početak je izgledao jednostavno, već nekoliko dana kasnije, 13. studenoga dobila je povratnicu, ali…
Kada je pedesetosmogodišnja Riječanka M. B. (podaci poznati redakciji Indexa) odlučila formalno raskinuti veze s Katoličkom crkvom započete krštenjem malo nakon rođenja, a nastavljene primanjem sakramenta pričesti s deset godina, očekivala je jednostavan i jasan postupak na čijem će koncu biti bogatija za potvrdu da Katolička crkva na nju više ne računa čak ni kao na statistički podatak, piše Vladimir Matijanić za Index.hr.
“Ne želim takvoj organizaciji pripadati ni na papiru”
“Jednostavno, ne želim pripadati ni papirnato takvoj organizaciji”, veli nam M.B. Čitala je kako aktivisti nevladinih udruga opisuju proceduru – treba prvo ispisati izjavu, ovjeriti je kod javnog bilježnika te je uputiti na adresu nadležne biskupije. Novinari riječkog Novog lista prije nekoliko su mjeseci pokušali od Crkve doznati koliko je ovakvih slučajeva, no odgovorili su im samo iz Varaždinske biskupije. Rekli su da godišnje prime desetak zahtjeva za istupanjem te naveli kako, u pravilu, poštuju volju ljudi. Po završetku procedure, odluku evidentiraju u župnim knjigama krštenih.
No, M. B. ima nesreću da njezina nadbiskupija, ona Riječka, njeguje drugačiju praksu i ne mari za želje ljudi koji žele napustiti Katoličku crkvu. I već drugu godinu uzalud traži službeni raskid.
“Ispis iz Katoličke crkve zatražila sam u studenome 2018. godine. Prethodno sam se kod poznanika, koji su to prošli, informirala što mi je potrebno od papira. Tako sam pripremila kompletnu dokumentaciju s izjavom ovjerenom kod javnog bilježnika u kojoj navodim da po svojoj slobodnoj odluci istupam iz Katoličke crkve. Dokumentaciju sam poslala 9. studenoga prošle godine poštom preporučeno, s povratnicom, Riječkoj nadbiskupiji i Kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske u Rijeci u kojoj sam krštena”, prisjeća se M. B. za Index.hr
Početak je izgledao jednostavno, već nekoliko dana kasnije, 13. studenoga dobila je povratnicu, ali…
“Neodgovaranje Crkve me iznenadilo”
“Nakon toga nije uslijedio nikakav odgovor. S obzirom na to da sam primila povratnicu, neodgovaranje Crkve me iznenadilo, ali sam od poznanika koji su prošli slično iskustvo ubrzo doznala da takvo ponašanje nije rijetko”, veli naša sugovornica.
Tri mjeseca uzalud je čekala dopis od crkvenjaka pa se u veljači ove godine odlučila ponoviti proceduru. Spomenutim je adresama, dakle Riječkoj nadbiskupiji i crkvi u kojoj je krštena, ponovno poslala dokumentaciju.
I opet isto. Stigla je povratnica, ali i crkveni muk. Nije se pokolebala: u travnju još jednom šalje papire, još jednom joj stiže povratnica. I ništa više. Iz Crkve ni glasa.
“Odlučujem se obratiti pučkoj pravobraniteljici. Pišem joj 25. travnja, a ona vrlo brzo reagira dopisom koji upućuje Riječkoj nadbiskupiji i Kapucinskoj crkvi. Kao i kad sam im ja pisala, crkveni odgovor izostaje”, informira nas M. B. U listopadu se drugi put obraća pravobraniteljici, ona ponovno šalje dopis koji crkvenjaci, već predvidljivo, ignoriraju. Na koncu, Riječku nadbiskupiju i Kapucinsku crkvu mailom obavještava da će s cijelim slučajem izaći u medije, piše Index.hr
“Crkva u Hrvatskoj je iznevjerila temeljne postulate”
Zašto joj je uopće toliko stalo do crkvene ispisnice?
“Najkraći odgovor bi bio: iako imam neke sakramente, nisam praktična vjernica te je stoga i od mene, a i od Crkve, licemjerno da budem dio statistike od 86 posto građana katoličke vjeroispovijesti. Osim toga, smatram da je Katolička crkva u Hrvatskoj iznevjerila temeljne postulate dostojanstva, jednakosti i slobode koje bi kršćanstvo trebalo predstavljati. Prečesto domaći kler staje na stranu onih vrijednosti od kojih ne samo da bi se trebao distancirati već bi ih trebao osuditi, a riječ je o širokom dijapazonu tema – od politike, preko korupcije, do neraskidive prepletenosti religijskog i nacionalnog“, objašnjava M. B. te, na koncu, ukazuje da „u slobodnoj i, kako negdje piše, sekularnoj zemlji imam pravo istupiti iz kluba kojemu ne želim pripadati te je svako daljnje objašnjavanje pridavanje važnosti instituciji koja sve čini kako bi samu sebe diskreditirala”, govori nam M. B.
Upućuje nas i na iskustva drugih. Kako kaže, svi se žale da ispis traje duže nego što je pristojno očekivati, “ali svi s kojima sam o toj temi razgovarala, na koncu su ga dobili”, tvrdi M. B.
Pitali smo Riječku nadbiskupiju o slučaju i dobili ekscentričan odgovor koji spominje “provokativne zahtjeve”
A da se Katolička crkva zaista odnosi bahato i ekscentrično prema njezinim dopisima, uvjerili smo se i mi. Obratili smo se adresama kojima je pisala, a odgovor je stigao iz Riječke nadbiskupije s potpisom njezina kancelara Nikole Imbrišaka. Prenosimo ga vjerno, sa svim velikim i malim slovima te ostalim znakovima, onako kako ih je Stvoritelj, kroz kancelarove ruke, razbacao po mailu:
“Katolička Crkva je u službi spasenja jer je Spasitelj njen utemeljitelj, stoga nije njezina služba provoditi ‘procedure’ niti ometati slobodnu volju osobama koje žive svojom osobnom slobodnom voljom izvan Katoličke Crkve. Osobama koje žive izvan Katoličke Crkve nisu potrebni odgovori na ‘provokativne zahtjeve’ da žive slobodno i bez ometanja svoju slobodnu volju. U Republici Hrvatskoj javno je poznato da žive stotine i stotine tisuća stanovnika izvan Katoličke Crkve, stoga niti su brojeni niti će biti brojeni ‘provokativni zahtjevi’ nekolicine pojedinaca iz velikog mnoštva slobodnih osoba koje žive izvan Katoličke crkve”, napisao je Imbrišak a prenosi Index.hr.
Postoje i drugačija iskustva
Zagrepčanka Đurđa Knežević imala je nešto vedrije iskustvo na čijem je koncu iz Župe sv. Nikole biskupa iz Jastrebarskog dobila dokument koji se zove “Posvjedočenje o istupu iz Katoličke crkve”.
Ostali dio teksta možete pročitati OVDJE.
