“Netočno je reći da preteže jedno pravo nad drugime: oba prava treba ostvariti država.”, piše Sanja Barić
Riječka ustavna stručnjakinja Sanja Barić nedavno se u objavi na svome Facebook profilu oglasila o nekoliko tema, a nama je trenutno najzanimljivija ona koja se tiče aktualne problematike ženskih prava odnosno prava na priziv savjesti liječnika koji bi trebali obavljati pobačaje.
Očitovanje Sanje Barić o toj problematici prenosimo u cijelosti:
“Pravo žene na samoodređenje v. pravo na priziv savjesti
Pomiješane kruške i jabuke. Oba prava egzistiraju prema državi, ne u suprotnosti jedno prema drugome. Država MORA osigurati ostvarenje prava na samoodređenje (odluka o vlastitom tijelu i trudnoći, pa i prekidu, sve jasno napisano u Odluci Ustavnog suda RH), a pravo na priziv savjesti se mora JASNO regulirati kako bi se spriječio revijalni priziv i zlouporaba priziva i UVIJEK omogućila dostupna javna usluga medicinskih zahvata na zahtjev žene.
Dakle, netočno je reći da preteže jedno pravo nad drugime: oba prava treba ostvariti država.
Dodatno, ako već treba ići u detalje, priziv savjesti nije apsolutno pravo.
Treba razlikovati dvije vrste priziva savjesti.
Vrsta a) priziva savjesti jest primjerice priziv u odnosu na vojnu službu. Ako je vojna služba obvezna (bilo kao obvezni vojni rok, bilo kao obveza obrane države), onda govorimo o situaciji u kojoj država NEŠTO ZAHTIJEVA od građana, tj. zahtijeva odaziv i sudjelovanje u fizičkoj borbi. Budući da je to zahtjev države, s druge strane je pravo čovjeka (naravno, ne revijalno, ne zlouporaba prava) da zbog savjesti (i/ili vjeroispovijesti) ne sudjeluje u fizičkoj borbi.
S druge strane vrsta b) priziva savjesti jest ona koja se javlja u odnosu na zaposlenje i javne servise. Ne postoji obveza izbora zanimanja (izbor obrazovanja, profesije, radnog mjesta), niti postoji obveza zapošljavanja u javnim servisima (u najširem smislu: državna uprava, tijela s javnim ovlastima, javne službe itd.). Oboje su pravo i mogućnosti, ne i obveza. Stoga priziv savjesti b) – ovaj vezan za specifično zanimanje i/ili specifičnu javnu službu – nije apsolutno zaštićen. Naime, osoba ima izbor, na više razina i u više koraka je izvršila određene izbore, te Ustav RH, i pravo općenito u nas i u drugim državama te na međunarodnoj razini, ne daju apsolutnu zaštitu.
Pogrešno je tvrditi da je pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijedi iz čl. 17. Ustava RH uvijek APSOLUTNO zaštićeno.
Zaštićeno je samo u unutarnjem elementu (što mislim, osjećam, vjerujem), no vanjske manifestacije misli, savjesti i vjeroispovijedi su itekako ograničene.
Najočitiji primjer je upravo u praksi vjeroispovijedi: vanjske manifestacije nisu apsolutno dozvoljene. Postoji čitav niz religijskih praksi koje su zakonom zabranjene u RH kao protivne moralu, javnom poretku ili interesu zaštite zdravlja.
Isto tako, sloboda misli nije apsolutna zaštićena u svojoj manifestaciji. Možemo i Vi, i ja misliti što želimo, ali ne smijemo vrijeđati, klevetati, upotrebljavati govor mrženje ili širiti lažne vijesti. Sve je to zakonom zabranjeno i kažnjivo.
Isto tako, ni sloboda savjesti, u vanjskoj manifestaciji (što konkretno činim vezano za to što mi savjest nalaže) nije apsolutna sloboda, već itekako niz zakona zabranjuje određena ponašanja, postupanja, djelovanja, pa čak i određeno suzdržavanje od djelovanje (npr. ako ne spriječim povredu ljudskog prava, a mogao sam i trebao sam prema svojim službenim ovlastima, propust koji sam time napravio jest kazneno djelo, makar se pozivam na savjest).
Zaključno za temu:
– nema suprotnosti između prava na samodređenje (uključujući odlučivanje o vlastitom tijelu) i prava na priziv savjesti;
– država je obvezna osigurati poštivanje oba prava;
– pravo na priziv savjesti, baš kao i svako drugo pravo, ne smije biti zlouporabljeno;
– pravo na priziv savjesti, baš kao i svako drugo pravo, mora biti kvalitetno regulirano;
– pravo na priziv savjesti postoji barem u dvije varijante s različitim stupnjem zaštite;
– pravo na priziv savjesti, barem u varijanti b), nije apsolutno zaštićeno ljudsko pravo.”, piše u svojoj objavi Sanja Barić.
