DIJETE PRETHODNO OŽIVIO OTAC

U KBC-u Rijeka prvi put djetetu uspješno ugrađen supkutani kardioverter-defibrilator

Idi na originalni članak

U KBC-u Rijeka tim kardiologa elektrofiziologa Klinike za bolesti srca i krvnih žila i Klinike za pedijatriju uspješno je prvi put ugradio djetetu (14 g.) supkutani kardioverter-defibrilator – aparat s elektrodom koji u slučaju aritmije šalje elektrošok kako bi se spriječio zastoj rada srca

Oglas

Na današnjoj konferenciji za medije riječki stručnjaci su predstavili uspješno izvedenu operaciju ugradnje ovog aparata 23. ožujka dječjem pacijentu, koji je dobrog općeg stanja i oporavlja se u KBC-u Rijeka.

Specifičan i važan zahvat

O specifičnosti i važnosti zahvata govorili su prof. dr. sc. Renata Dobrila Dintinjana, pomoćnica ravnatelja za kvalitetu, izv. prof. dr. sc. Sandro Brusich, intervencijski kardiolog Klinike za bolesti srca i krvnih žila, prim. mr. dr. Neven Čače, intervencijski kardiolog Klinike za pedijatriju, dr. Aleksandar Ovuka, intervencijski kardiolog Klinike za pedijatriju i Marina Klasan, glavna sestra elekrofiziološkog laboratorija.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Inače, dolasku u bolnicu prethodila je epizoda srčanog aresta koja je dječaka zadesila u svome domu, a promptnom reakcijom i znanjem CPR-a dijete je spasio njegov otac pružanjem mjera oživljavanja do dolaska ekipe Hitne pomoći. Razlika ove metode i aparata u odnosu na tzv. klasični pacemaker jest u načinu rada i mjesta ugradnje-

Pogledajte videoprilog Kanala Ri:

“U našeg je bolesnika to metoda izbora jer je u pitanju dijete koje će morati imati uređaj cijeli život te nije za očekivati da će elektroda koja bi bila ugrađena u krvne žile trajati doživotno (prosječni vijek trajanja elektroda je 20-ak godina). Također, naš bolesnik nema potrebe za stimulacijom srca, nego samo za elektrošokom u slučaju pojave maligne aritmije.”, rečeno je na konferenciji za medije.

Razlike između klasičnog i supkutanog kardioverter-defibrilatora

U osoba koje su doživjele srčani zastoj zbog maligne aritmije, a u kojih se ne može sa sigurnošću utvrditi da se ona neće ponoviti, indicirana je ugradnja kardioverter-defibrilatora – što nazivamo sekundarnom prevencijom nagle srčane smrti.

Kardioverter-defibrilatori su uređaji poput većih srčanih elektrostimulatora (pacemakera) koji imaju mogućnost neprestano monitorirati ritam bolesnika i u slučaju da se dogodi maligna aritmija, oni mogu isporučiti elektrošok i time prekinuti aritmiju koja bi dovela do zastoja srca i smrti bolesnika. Zato ih još nazivamo „anđeli čuvari“.

Klasični kardioverter-defibrilatori implantiraju se u potključnoj regiji gdje se napravi jedan manji rez na koži, formira se džep pod kožu u koji se umetne uređaj, a elektroda se uvede kroz krvnu žilu sve do srca, gdje se fiksira.

Takav uređaj može funkcionirati kao klasični pacemaker tako da stimulira srce, može isporučiti elektrošok, a može i bezbolno prekinuti pravilne aritmije brzom isporukom impulsa kojom prestignu i zaustave aritmiju. Mana, odnosno slabost navedenih uređaja jest da u mladih i aktivnih osoba elektroda s godinama može puknuti te uređaj gubi svoju funkciju. Sama zamjena urasle elektrode koja stoji dugo godina u srcu i krvnim žilama, vrlo je rizičan zahvat.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Stoga se stvorila potreba za stvaranjem nove tehnologije kardioverter-defibrilatora koja bi se koristila u mladih ljudi, osoba s otežanim venskim pristupom i osoba nakon ekstrakcije inficiranih elektroda iz krvožilnog sustava. Takva se tehnologija naziva supkutani kardioverter-defibrilator.

Razlika je u tome da se umjesto u krvožilnom sustavu i srcu elektroda nalazi izvana, ispod kože na grudnom košu u obliku slova „L“, a uređaj se smješta ispod pazušne jame između dva mišića.

Prednost navedenog sustava je to da nema elektrode koja se nalazi u krvnim žilama i srcu, zbog čega se izbjegavaju svi rizici – infekcija srca, začepljenje krvnih žila te rizičan zahvat zamjene takve elektrode.

Mana navedenog uređaja jest da ne može stimulirati srce kao klasični pacemaker te nema funkcije bezbolnog prekidanja aritmije brzom stimulacijom.

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Ovi su se uređaji počeli implantirati u Hrvatskoj unazad godinu dana. Ugrađeno je svega nekoliko uređaja, a ovo je prva implantacija u djeteta. Razlog tomu je još uvijek vrlo visoka cijena navedene tehnologije – klasični transvenski kardioverter-defibrilator košta oko 4 500 eura, a supkutani 30 000 eura.

KBC Rijeka je hrvatski centar koji se bavi rješavanjem problema teških implantacija, ekstrakcija inficiranih frakturiranih elektroda, otvaranjem začepljenih uređaja za nadogradnju te u zadnje vrijeme i ekstrakcijom uraslih trajnih katetera za dijalizu koji se ne mogu klasično izvaditi. Iz cijele Hrvatske referiraju nam bolesnike s navedenim problemima.

Važnost poznavanja tehnika oživljavanja

Iznimno je važno da laici poznaju tehnike oživljavanja i provođenje mjera oživljavanja.

Mjere osnovnog oživljavanja osoba koje su doživjele srčani zastoj, koje bi trajale nekoliko ključnih minuta (a koje bi trebali znati svi laici, pogotovo ako su položili vozački ispit) ključne su za preživljavanje osobe koja je doživjela srčani zastoj.

U našem slučaju otac koji je ostao pribran i koji je uspješno oživljavao vlastito dijete u ključnim minutama, spasio mu je život.

– Nakon što laik osvjedoči srčani zastoj u neke osobe trebao bi zvati hitnu medicinsku pomoć i odmah započeti s mjerama oživljavanja (prvenstveno masažom srca) dok ne stigne hitna pomoć.

– Kod zastoja srca, prekid cirkulacije u mozgu duži od 3 do 5 minuta dovodi do nepovratnih oštećenja mozga.

Exit mobile version