‘U zadnji čas, točnije za 23 sata uspjela sam na vrijeme stići do Rijeke i do svog organa’
Lani su u KBC-u Rijeka obavljene 32 transplantacije bubrega, a samo od 28. prosinca pa do 5. siječnja napravljene su njih čak četiri. No posljednja transplantacija u tom nizu, prošlog se petka pretvorila u pravu utrku s vremenom, piše Novi list. Naime, u sklopu Eurotransplantove mreže pojavio se bubreg podudaran s mlađom ženom, kandidatkinjom za transplantaciju iz riječke bolnice koja organ čeka dvije i pol godine, no koja je prošlog petka od riječke bolnice bila udaljena osam tisuća kilometara – na Karibima.
“Poziv moje majke stigao je prošli petak oko šest sati poslijepodne po tamošnjem vremenu. Po našem je to bilo nešto iza 11 sati navečer. Mama mi je samo rekla da će me nazvati doktor iz riječke bolnice i on me je ubrzo nazvao rekavši mi da se pojavio bubreg za mene. Kad sam rekla gdje sam, pitanje je naravno bilo koliko brzo bih mogla doći u Rijeku s Kariba”, kazala je za Novi list pacijentica čiji identitet, kao i identitet darivatelja organa, zbog jasnih pravila Eurotransplanta mora biti zaštićen.
Inače, krajnji rok za transplantaciju bubrega je 24 sata. Nakon tog roka, taj organ više nije za presađivanje. Ova pacijentica uspjela je prevaliti 8000 kilometara za manje od 23 sata.
Njezini su bubrezi kroz godine polako gubili funkciju zbog postinfektivnog glomerulonefritisa. Prvi simptomi su pojavili još 2011. godine te ih je donedavno držala pod kontrolom bez terapije da bi prije četiri mjeseca ipak završila na peritonejskoj dijalizi.
“Nakon razgovora s liječnikom, moj dečko je brzo otišao na internet i pronašao zadnji let s otoka na kojem smo boravili i zadnje mjesto u tom letu što znači da sam morala putovati sama. Kupili smo kartu, a od mjesta gdje smo smješteni do aerodroma treba barem sat vremena vožnje. Krenuli smo u 18 sati i 45 minuta, a zadnji let s otoka polijetao je u 20 sati i pet minuta. Putem smo zvali smo British Airways da nas pričekaju s letom, objašnjavajući o čemu je riječ, no rekli su nam da to nije moguće. Ipak, jurili smo kao ludi i na aerodrom smo uspjeli stići 19 sati i 45 minuta da bi tamo doznali da let kasni sat vremena. Uspjela sam uhvatiti let do Londona otkud sam let za Veneciju čekala još tri sata gdje me čekao naš obiteljski prijatelj koji me vozio direktno za Rijeku. U Rijeku sam došla u sedam navečer u subotu, obavila tipizaciju tkiva i obradu na hitnom traktu te sam na operacijskom stolu bila oko deset sati navečer. Drugim riječima, u zadnji čas, točnije za 23 sata uspjela sam na vrijeme stići do Rijeke i do svog organa”, kaže pacijentica.
Dodala je kako se osjeća jako dobro te je izuzetno zahvalna timovima riječke bolnice na trudu i strpljenju koji su uložili kako bi ona dobila svoj organ.
Vijesti.hr
