Rijeka – Stadion Kantrida. Utakmica 27. kola MAXtv Prve HNL. Gledatelja: 6.500.Suci: Marijo Strahonja (Zaprešić), Mario Pepur (Split), Hrvoje Radić (Split), Marin Vidulin (Kanfanar).
Strijelci: 30’ 1:0 Balaj (Leovac), 47’ 1:1 Pjaca (Fernándes), 82’ 1:2 Sigali, 94’ 2:2 Radošević (Bradarić).
Žuti kartoni: Jugović, Bradarić, Sharbini, Močinić (Rijeka), Taravel, Fernándes, Pinto (Dinamo). Crveni karton: Fernándes (Dinamo).
Rijeka: Vargić – Tomečak, Mitrović, Lešković, Leovac – Radošević, Bradarić – Jugović (od 61. Močinić), Alex (od 78. Ivančić), Sharbini (od 83. Vešović) – Balaj
Dinamo: Eduardo – Taravel, Šimunović, Sigali – Pinto, Ademi (od 66. Vukojević), Machado, Matel – Pjaca – Fernandes (od 77. Ćorić), Henriquez
U utakmici 27. kola MAX tv Prve lige odigranoj na Stadionu Kantrida HNK Rijeka i GNK Dinamo odigrali su 2:2 (1:0). Radošević je izjednačujući zgoditak za Bijele postigao u četvrtoj minuti sudačke nadoknade, praktički u posljednjim sekundama utakmice, kada je jednu loptu upućenu mu nakon prekida dočekao na nekih 25 metara od suparničkih vratiju i snažnim udarcem zatresao mrežu u desnom kutu Eduardovih vratiju.
Rijeka je izjednačila u 94. minuti, i na taj način, pomislit će oni koji nisu gledali susret, „spasila“ bod. No utakmica je mogla (i morala) imati potpuno drugačiji tijek da je pri rezultatu 1:1 nedosljedni i slabi sudac Strahonja dosudio kazneni udarac za Rijeku nakon što je Jugovića sapleo vratar Edurdo – Jugović je izbio sam pred vrata Dinama, no Eduardo je u pokušaju da izbije loptu sapleo napadača Rijeke.
Suprotno nekim najavama kako bi prvenstveni susret Rijeke i Dinama mogao biti „blaga kamilica“ jer se iste momčadi vrlo brzo sastaju u polufinalu Kupa Hrvatske (a zbog stanja na tablici susret i nije imao neku presudnu natjecateljsku važnost – rivalitet je neka druga priča), najveći derbi Prve HNL je posve opravdao svoj naziv. Bila je to čvrsta, borbena utakmica dvaju odvažnih i odlučnih suparnika, „prava prvenstvena“, gdje ponajviše veseli činjenica da se na terenu uopće nije vidjela razlika između „suverenog lidera“ na prvenstvenoj ljestvici, i njegova prvog pratitelja.
Rijeka se u prvom poluvremenu postavila vrlo mudro, bez srljanja u napadu, s čvrstim blokom koji je došao u iskušenje tek u trećoj minuti kada je priliku imao Henriquez, no njegov udarac je završio pored Vargićevih vratiju. Kako je vrijeme odmicalo Riječani su se brzim kombinacijama sve odlučnije približavali Eduardovim vratima, a jedna akcija Riječana urodila je plodom – Sharbini je proigrao Leovca na lijevoj strani a ovaj se se stuštio gotovo do golaut linije i ubacio loptu u sredinu peterca. Obrana Dinama i Eduardo su oklijevali, a to je jedva dočekao snalažljivi Balaj koji je prihvatio dar i ubacio loptu u mrežu.
U drugo poluvrijeme Dinamo je ušao odlučnije, snažnije i kombinatornije. To je urodilo plodom već u 46. minuti kada su Fernandes i Pjaca prvi i jedini put na utakmici u potpunosti izigrali inače vrlo dobru obranu Riječana. Pjaca je zabio, Dinamo se razmahao, no Riječani se nisu dali, i vrlo brzo nakon Dinamova izjednačenja imali su priliku ponovno povesti. U već opisanoj situaciji Jugovićeva naleta na Eduardova vrata Strahonja se nije oglasio (a morao je!), i ta situacija odvela je utakmicu na Dinamovu stranu.
Cijeli stadion je naprosto kiptio od bijesa i negodovanja, zvižduci i uvrede na račun HNS-a parali su nebo nad Kantridom, a u takvoj atmosferi došao je i drugi gol Dinama. Nakon prekida i gužve pred Vargićevim vratima najbolje snašao Sigali, i s nekoliko metara zatresao mrežu.
Pravda je nakraju donekle zadovoljena tek Radoševićevim projektilom, no ne možemo se oteti dojmu da je utakmica zapravo usmjerena krivom sudačkom odlukom – Dinamo je nedosuđenim jedanaestercem za Rijeku „dobio krila“ umjesto da nalet Zagrepčana početkom drugog poluvremena novim vodstvom Rijeke potpuno splasne. A Rijeka je ušla u negativni ritam utakmice.
Posebno poglavlje rijetko je viđeno nesportsko ponašanje trenera Zagrepčana Zorana Mamića koji je pravi „show“ izveo nakon što je karton u 83. minuti dobio Fernandes (proslava gola ulaženjem u teren s klupe nakon što je zamijenjen!), uključujući bacanje kaputa na tartan stazu, a s prigovorima sucu nastavio je i po isteku posljednje minute utakmice, unoseći se Strahonji u lice tražeći neku samo njemu poznatu pravdu.
Po isteku utakmice ostaje žal za pobjedom koja se „osjetila“ u zraku. No s druge strane veseli činjenica da su Riječani igrački na nivou, odnosno potpuno ravnopravni ako ne i bolji od vodeće momčadi prvenstva. Drugim riječima, u polufinale Kupa Hrvatske s istim protivnikom treba ući uzdignuta čela i s neskrivenim optimizmom!
