Grčkoj treba atraktivna imigracijska politika. Osim 60.000 dodatnih radnika u turizmu, potrebno je još 50 do 60.000 u građevini i 60.000 u poljoprivredi
ChatGPT said:
Grčki turizam suočava se s ozbiljnim manjkom radne snage te se sve više oslanja na strane radnike. Međutim, stroga politika Atene prema useljavanju i imigraciji otežava dolazak novih radnika, piše Deutsche Welle.
“Već bih danas klečeći otišla do crkve Megalohari samo da na vrijeme nađem zaposlenika za iduću sezonu”, govori Matina, vlasnica butika Armonia na otoku Tinos, aludirajući na poznato grčko hodočašće koje se svake godine 15. kolovoza održava upravo na tom otoku. Tada vjernici klečeći idu prema crkvi moleći za zdravlje i pomoć. I Matina se nada pomoći – očajnički pokušava pronaći radnike, no bez puno uspjeha. Iako su plaće na Tinosu nešto više nego u Ateni i smještaj je osiguran, radnika je sve teže naći. Gotovo na svakom koraku na tom popularnom otoku mogu se vidjeti natpisi: “Traži se osoblje”.
U zlatarnici pokraj Matininog butika radi Tamar, ljubazna prodavačica koja jedva govori grčki – zna pozdraviti i odmah prelazi na engleski. Kad treba razumjeti što stariji kupci žele, poziva šefa. No zlatar je zadovoljan što je uopće pronašao nekoga tko će raditi cijelo ljeto. Tamar dolazi iz Gruzije i u Grčkoj je legalno zaposlena kao sezonska radnica – na Tinosu je već mjesec dana.
Neuspješno vrbovanje
U teoriji, više osoba poput Tamar moglo bi zakonito dolaziti u Grčku zbog zaposlenja. Prošle je godine u proljeće Grčka sklopila sporazume s Armenijom, Gruzijom, Moldavijom, Indijom, Filipinima i Vijetnamom, preuzimajući obvezu da će zaposliti 40.000 stranih radnika. No u stvarnosti, provedba tih dogovora ide vrlo sporo ili gotovo nikako. Administrativni postupci su složeni, grčka veleposlanstva u tim zemljama suočavaju se s nedostatkom osoblja, a ponude koje se nude nisu dovoljno primamljive.
Zbog toga hotelijeri diljem Grčke i dalje teško dolaze do potrebnih radnika poput recepcionara, sobarica, spasilaca, portira, konobara i kuhara. Prema informacijama Udruge grčkih hotelijera, trenutno nedostaje barem 60.000 radnika u sektoru.
Neviđeni manjak radne snage
Dio problema leži u posljedicama pandemije koronavirusa koja je između 2020. i 2023. pogodila čitavu Europu, smatra Jorgos Hosoglu, predsjednik Panhelenskog saveza zaposlenih u turizmu i prehrambenom sektoru.
U Grčkoj je situacija posebno teška: „Suočavamo se s ozbiljnim manjkom stručnih i iskusnih radnika, osobito u hotelima i ugostiteljstvu, jer su se tijekom pandemijskih zatvaranja mnogi povukli iz tih zanimanja. Velik broj njih nikad se nije vratio.“
Kako Hosoglu objašnjava, razlog je u sezonskoj naravi posla. Po završetku sezone radnici imaju pravo na tri mjeseca naknade za nezaposlene. „Kako da prežive ostatak godine, osobito u uvjetima stalnog rasta troškova života?“
Dodatni izazov je i to što sve više mladih Grka i Grkinja odlazi raditi sezonski u zemlje sjeverne Europe, pa čak i na udaljeni Island. Istovremeno, brojni radnici iz Albanije, koji su godinama obavljali sezonske poslove u Grčkoj, sada su pred odlaskom u mirovinu ili sele u druge zemlje.
Zaboravljeni Albanci
Grčko gospodarstvo već se od devedesetih godina oslanja na imigrantsku radnu snagu – bilo da je riječ o turizmu, poljoprivredi ili građevinskom sektoru. Prije početka gospodarske krize, glavni izvor radnika bila je Albanija. No tijekom razdoblja provođenja financijskog “programa spašavanja“ od 2010. do 2018., potražnja za radnicima znatno je opala. Međutim, nakon pandemije, potrebe tržišta rada višestruko su porasle zahvaljujući oporavku gospodarstva i naglom rastu turizma.
Slični trendovi prisutni su i u drugim državama koje nude povoljnije uvjete – više plaće i jednostavnije postupke legalizacije – pa se brojni strani radnici nisu vratili u Grčku.
Stoga je jasno kako je Grčkoj nužna privlačna imigracijska politika. Uz potrebnih 60.000 dodatnih radnika u turističkom sektoru, zemlji nedostaje još 50 do 60 tisuća radnika u građevinarstvu te oko 60.000 u poljoprivredi.
Skretanje udesno umjesto razumne imigracijske politike
Konzervativna vlada premijera Kyriakosa Mitsotakisa odlučila je zauzeti antimigrantski pristup. Smatraju da bi snažan stav prema migrantima mogao biti način za prevladavanje brojnih kriza, afera i loših rezultata u ispitivanjima javnog mnijenja. Time žele privući glasače desne orijentacije.
Bivši ministar za migracije Makis Voridis, koji je podnio ostavku krajem lipnja nakon afere s nezakonitim subvencijama u poljoprivredi, dodatno je otežao situaciju legalnim migrantima. Prvo je obustavio mogućnost produljenja boravišnih dozvola, što je izazvalo ozbiljne probleme za ljude koji već dugi niz godina žive i rade u Grčkoj.
Njegov nasljednik, Thanos Plevris, poznat po svojim krajnje desničarskim stavovima, od početka mandata gotovo da se nije posvetio rješavanju pitanja legalne migracije, iako je to iznimno važno. Umjesto toga, odmah se usmjerio na dodatno pooštravanje zakona o azilu, praktički dovodeći do njegova ukidanja. Po njegovom mišljenju, glavni je prioritet vraćanje ilegalnih migranata. Tvrdi kako osobe koje bez dozvole ulaze u Europu ili kojima je odbijen zahtjev za azil, nemaju pravo ostati i trebale bi se odmah vratiti u svoje matične zemlje.
Zatvor ili povratak
Na neformalnom sastanku ministara unutarnjih poslova i migracijske politike Europske unije, održanom 22. srpnja u Kopenhagenu, Plevris je otvoreno poručio kako Grčka više ne može podnijeti sve veći broj migranata koji pristižu iz Libije. Prema podacima Ministarstva rada, od početka godine u Grčku je tim putem ušlo oko 9.000 osoba, uglavnom preko Krete.
Ministar je pritom s ponosom predstavio svoj novi zakon, kojim se predviđa zatvorska kazna od dvije do pet godina za odbijene tražitelje azila koji odbijaju napustiti zemlju. „Tko je ilegalno u našoj zemlji, ima dvije mogućnosti: ili odlazak u zatvor ili povratak kući“, poručio je Plevris te je ta poruka dodatno istaknuta na plakatu koji se dijeli putem društvenih mreža, prenosi Net.hr.
