‘U populaciji bi se moglo pomisliti da su ljudi koji su spremni učiniti tako nešto, duševno bolesni. Međutim, definitivno ne’
Monstruozni zločin potresao je Srbiju. Nakon deset dana intenzivne potrage je otkriveno – mala Danka je ubijena. Uhićena su dvojica djelatnika lokalnog vodovoda koji su djevojčicu prvo pregazili, a onda tijelo bacili na deponij. Detalji su šokantni, a jedan od ubojica je čak sudjelovao u potrazi nakon monstruoznog zločina.
Mnogi se pitaju kako se čovjek u trenutku može pretvoriti u zločinca koji će napraviti sve da prikrije trag? RTL je pokušao doći do tog odgovora u analizi s psihijatricom Brankom Vidrih.
Stravičan slučaj u svakom pogledu
Na početku razgovora Mišević je naglasio kako je riječ o stravičnom slučaju u svakom pogledu: u emotivnom, forenzičkom, kriminalističkom i psihijatrijskom.
Na pitanje jesu li ljudi svjesni da rade to što rade ili genetski imaju predispozicije za zločin, psihijatrica kaže:
“Teško je to komentirati bez da pred sobom imate osobu o kojoj govorite, ali mogu reći da svatko od nas reagira na način kako je sazdan iznutra. Prateći ove informacije o nesretnom slučaju, možete se zapitati zbog čega se ta stvar dogodila. Što je zaboga bilo tim ljudima da su bili tako bešćutni prema malenom djetetu”, rekla je.
Objasnila je da ne može sa sigurnošću reći jesu li bili svjesni što su radili ili je riječ o prikrivenim zločincima. Naglasila je da će biti provedeno forenzičko vještačenje koje je vrlo kompleksno, multidisciplinarno i zahtjeva dosta vremena.
“Ali, mogu komentirati ovako sa strane da u populaciji bi se moglo pomisliti da su ljudi koji su spremni učiniti tako nešto, duševno bolesni. Međutim, definitivno ne, jer slijed događaja i aktivnosti koje su oni poduzeli da bi prikrili taj stravičan zločin ukazuje na to da je njihovo stanje svijesti bilo održano. Ograđujem se, ne mogu donositi sud o njihovom stanju, ali mogu reći da svatko od nas može reagirati na različit način. Ali, ono što smo mi iznutra, kako smo satkani kao osobe određuje nas u nekom društvenom, ljudskom, socijalnom smislu. Mogu razumjeti čak i bijeg s mjesta nesreće, i to se opisuje u nekim situacijama, ali se ljudi nakon nekog određenog vremena vrate, pogotovo ako proradi savjest, nekakva svijest o tome što su učinili. U ovome slučaju se na žalost dogodilo potpuno suprotno”, kaže stručnjakinja.
Jedan od počinitelja je čak sudjelovao u potrazi
“Treba uzeti u obzir dinamiku odnosa njih dvojice, njihove strukture ličnosti. Opisuje se da su bili pod utjecajem alkohola što može dovesti do toga da osoba drugačije reagira nego što bi reagirala da je možda u trijeznom stanju, ali to su sve opet u domeni spekulacija. Svatko od nas ako i učini nešto loše, postoji neki mehanizam koji te vrati, neki altruistički poriv, nagon za preživljavanjem, nagon za pomoći pa onda se vratiš i pomogneš, pogotovo tako malenom djetetu koji u srazu s odraslom osobom nije imalo šanse. Da su joj kojim slučajem nekako pomogli, da su je odveli, zatražili bilo kakvu medicinsku pomoć, moguće bi dijete bilo živo”, rekla je i zaključila:
“Ja osobno, kao psihijatar, kao osoba, kao majka, ne mogu shvatiti tu razinu neempatije i mogućnošću da se susretneš s ljudima koji traže to dijete i da ne pomogneš”, piše Danas.hr.
