Uskoro počinje demontaža 12 aerodroma na vodi, odnosno svih onih pontona za prihvat aviona postavljenih po morskim lukama od Lošinja do Hvara i Lastova
Dvije i pol godine nakon što su u kolovozu 2016. inspektori Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo (HACZ) zbog navodne ugroze sigurnosti letenja naprasno prizemljili sve četiri njena zrakoplova, tvrtka Europski obalni avioprijevoznik (ECA) i projekt povratka hidroaviona na Jadran definitivno propadaju. Uskoro počinje demontaža 12 aerodroma na vodi, odnosno svih onih pontona za prihvat aviona postavljenih po morskim lukama od Lošinja do Hvara i Lastova…, piše Poslovni dnevnik.
Teško da će se skoro naći netko voljan vratiti hidroavione na Jadran. Njemački investitori, koji su s tim projektom započeli još 2001., iznimno su nezadovoljni ponašanjem hrvatskih vlasti.
“Projekt ECA nikad nije stvarno podržan od hrvatske administracije. Investitori iz Njemačke i Malezije uložili su 25 milijuna eura u projekt uspostave prometne infrastrukture, nužne za promet hidroaviona. Učinili su to bez kune državnog novca ili subvencija i bez kredita HBOR-a, iako smo na njih aplicirali. Povezali smo otoke i obalu, te zaposlili 150 ljudi”, podsjeća naš sugovornik Dietmar Thiele, izvršni direktor OTAGO Beteiligungs GmbH, koji zastupa njemačke investitore i njihove kineske partnere iz šangajske tvrtke Jet star, koji su bili voljni investirati u obnovu hidroavionskog prometa na Jadranu.
Unatoč izostanku potpore, a katkada navodno i uz protivljenje lokalnih i lučkih vlasti, njemački su investitori uspjeli pokrenuti projekt i ishoditi sve dozvole za početak rada prvog hidroavionskog avioprijevoznika u Europi. “Redovne linije krenule su 2014., a u kolovozu 2016. ECA je obavljala 60 letova dnevno povezujući 11 destinacija, prevozila je do 600 putnika dnevno i ostvarivala dnevni prihod do 40.000 eura, kako je i bilo planirano.
Međutim, administrativno prizemljenje ECA-e spriječilo je daljnje poslovanje, uzrokujući enormne troškove, što je zaustavilo daljnje financiranje projekta. HACZ je hidroavione prizemljio zbog, kako je navedeno, utvrđenih nedostataka. Nerazumnost i nelegalnost tog prizemljenja potvrdila su već četvorica sudskih vještaka, te se o tome vodi sudski spor”, rekao nam je Thiele.
Na tvrdnje oponenata kako je ECA bila u velikim dugovima te da bi ionako propala, jer da taj model nije bio tržišno održiv, odgovara: “Poslovni plan bio je zasnovan na dostizanju profitabilnosti projekta nakon pet godina, sa sedam hidroaviona i 23 hidroavionska pristaništa”, dodajući da svaka avionska kompanija na svijetu planira gubitke u prvim godinama poslovanja kao i pokrivati ih iz kapitala. Dodaje da su novi kineski ulagači bili spremni na daljnje financiranje imovinom i novim kreditima, dugovanja ostaju njemačkim investitorima, a flota bi se financirala kroz leasing. Iako hidroavioni od 2016. više nisu poletjeli, projekt nije odmah propao, već se pokušalo s novim početkom – pojedini suvlasnici ECA-e otvaraju predstečajni postupak i pronalaze nove investitore iz kineske tvrtke Jetstar.
Sudac im je dao dvije šanse
Kinezi su pismom namjere potvrdili da žele u obnovu projekta uložiti 15 milijuna eura, otvoriti novu tvrtku i na nju prenijeti koncesije za 12 certificiranih aerodroma. Kinezi su pismo poslali i stečajnom sucu Trgovačkog suda u Splitu Velimiru Vukoviću, koji im je u dva navrata dao po dodatna četiri mjeseca roka za provedbu planiranog ulaganja i otklanjanja stečajnih razloga. No, izvršna vlast nije pokazala razumijevanje.
Investitori su u lipnju 2018. uputili službeno pismo namjere ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću, na koje nisu dobili odgovor. U kolovozu 2018. još su jednom tražili njegov odgovor. Doduše, u komunikaciji s tadašnjom državnom tajnicom za more investitorima je potvrđen primitak pisma, ali službeni odgovor izostaje. Na kraju je sudac Vuković u rujnu 2018. ipak morao otvoriti stečaj, čime propadaju sve postojeće koncesije za aerodrome na vodi, a investitori se povlače.
‘Pomagali smo im’
Iz ureda ministra Butkovića ni Poslovnom dnevniku nije odgovoreno zašto investitori nisu dobili odgovor, čime je očito nestala zadnja šansa da se održi projekt. Umjesto toga, rečeno nam je:
“Ministarstvo u potpunosti podržalo projekt uvođenja hidroaviona i reguliralo zakonodavni okvir izmjenom postojećih zakona iz područja pomorskog i zračnog prometa, te donošenjem Pravilnika o aerodromima na vodi. Predstavnici Ministarstva pomagali su investitoru u realizaciji projekta, u pogledu rješavanja pitanja prostornog pozicioniranja površina i infrastrukture potrebnih u procedurama slijetanja i pristajanja hidroaviona”.
Ipak, strani investitori pokrenuli su više sporova za naknadu štete i tužbu protiv HACZ-a. O svemu su informirali njemačko veleposlanstvo, ali i kinesku diplomaciju.
Pad tvrtke počeo je s tragedijom u lipnju 2015., kada su, kako kažu sami njemački ulagači, “dvojica neodgovornih hrvatskih pilota ECA-e, bez licence za taj tip aviona, neovlašteno uzeli mali hidroavion tvrtke Lake s četiri mjesta, te zbog svoje neosposobljenosti i nepridržavanja pravila letenja uzrokovali nesreću aviona s dvoje poginulih i jednim teško ozlijeđenim pilotom. Iako su u nesreći smrtna stradale dvije osobe, državno odvjetništvo u Splitu već više od 3,5 godine ne otvara istragu, a zadnjih 15 mjeseci ne dobivaju naloženo vještačenje od sudskog vještaka, koji je inače zaposlenik Agencije za civilno zrakoplovstvo (CCAA).
Načelnik Jelse: Projekt je bio izvrstan
Ironično je što se propast projekta događa u vrijeme kad se toliko govori o revitalizaciji otoka. Načelnik općine Jelsa, Nikša Peronja, ovako je prokomentirao slučaj: “Jelsa je prva podržala projekt hidroaviona, i prvi smo bili preko hidroavionske luke spojeni s kopnom. Projekt je bio izvrstan i s velikim iščekivanjem očekujemo ponovno pokretanje takvog projekta s bilo koje strane. U vrijeme kad su nastali problemi s hidroavionskim prijevozom, Jelsa je bila povezana sa Splitom, Korčulom, Malim Lošinjem, Rabom, Pulom i Rijekom, zračnom lukom u Resniku, ali i s Anconom i Pescarom. Naravno da nam nije svejedno kad iz Jelse možete doći do Splita za 15 minuta hidroavionom ili za dva sata trajektom”.