“Ne namjeravam se uključivati u diskusije o Milanoviću – odavna sam odustala od tih, i ne samo od tih diskusija. No reći ću što mi je na umu (pita me FB svaki dan da to kažem, ha ha…. koga zanimalo, koga ne zanimalo)”
Znanstevnica, jezikoslovka i blogerica prof. dr. Marina Biti, redovni profesor na riječkom Filozofskom fakultetu – Odsjek za kroatistiku te (povremeno) aktivna politička figura na hrvatskoj ljevici, na svome je Facebook profilu napisala svoj osvrt na kandidaturu Zorana Milanovića na predstojećim predsjedničkim izborima u Hrvatskoj, ali i na odnos dijela političke ljevice prema toj kandidaturi.
Njezinu objavu prenosimo u cijelosti:
“Milanoviću se izvlače zoranizmi (primjer: puknula mu cijev), kojekakvi gafovi iz prošlost (primjer: Saucha), koketiranje s desnicom , i da… svega toga je bilo
No Zoran Milanović je do posljednjih izbora, u onim duelima s Plenkovićem, napredovao i kao političar i kao osoba. U duelima s Plenkovićem bio je argumentativno superioran (a Plenković je viša razina protivnika)
No dogodilo se što se dogodilo. I iz poraza se uči. Odlična škola za, nadam se, sutra i po svoj prilici već danas boljeg Milanovića.
Da se nije drvlje i kamenje mahom s lijeve strane (ono s desne strane je dakako uračunato) obrušilo na njega, odnosno uz samo malo više potpore “svojih”, bio bi dobio posljednje izbore. I nije na koncu samo on izgubio te izbore – izgubili su ih svi oni koji nisu željeli HDZ na vlasti ali su podrivali Milanovića i “Narodnu koaliciju”.
Pljuvalo se tada sve u 16 po Milanoviću, ali i po Beljaku. Lijevi su se ‘ispravnici’ dignuli na noge i to je bila ona kap koja je lijevome bloku nedostajala do pobjede.
Zadovoljni s ishodom, ili vam je dovoljno da možete nekog drugog kriviti?
Kako su vrli ljevičari valjda u tom trenutku i preferirali, Plenković je dobio mogućnost oformiti vladu. I oformio ju je.
Meni to mnogo više govori o nama nego o Milanoviću. Nemogući smo. Glupi smo. I to zovemo principijelnošću.
Principijelnost i puštanje otrova u javni prostor nisu međutim isto. Principijelnost i isključivost također nisu isto. Tko misli da jesu, taj zamišlja državu “gdje je sve po mom”, državu kakva nigdje ne postoji.
Ako nekog nije briga, nije ga briga. Neka ne glasa.
Ali ako je nekoga briga, neka stavi malo stvari na vagu: preferira li Milanovića ili Kolindu na predsjedničkoj poziciji.
Ako i nije taj naš ‘netko’ sasvim zadovoljan s Milanovićem, no ipak mu je draže da SDP-ov kandidat pobijedi, on ne mora aktivno podupirati Milanovića. Bit će dovoljno da ga aktivno ne podriva.
Nisi neprincipijelan ako si u stanju prihvatiti kompromis. Ali jesi zadrt ako to nisi u stanju. Ne moraš hvaliti kompromis na sva usta. Samo moraš biti svjestan da ne može baš sve biti ni po mom, ni po tvom, ni po ičijem. Ne moraš zbog toga odustati od svojih principa. Za principe se zalaži i dalje, ponajviše primjerom koji sam daješ…. to se ne čini ni pljuvanjem ni podrivanjem – takvo postupanje kontaminira i same principe.
Hej, pa nećeš nestati ako malo ušutiš….
Ako taj ‘netko’ tko sebe smatra toliko ‘principijelno lijevim’ nije u stanju ne podrivati Milanovića, onda u stvari vodi kampanju za Kolindu.
Tko je na miru s ovim posljednjim, neka podriva. Samo nemojmo brkati pojmove i podrivanje zvati principijelnošću. Budimo svjesni efekata svojih riječi. Odrasle osobe bi to trebale biti.
Da, ja mislim da Zoran jest kandidat s karakterom i da ga slogan dobro definira. Karakter podrazumijeva i pokoju manu. Mogla bih i ja o njegovim manama, no nije trenutak za to. Jer ja sam za Milanovića a ne za Kolindu.
Postoje kulturni načini da se artikuliraju vlastiti izbori, i nekulturni. Ja u ovome statusu samo adresiram one nekulturne, kratkovidne, destruktivne. Kakvih je nažalost previše.
Ne tražim i ne očekujem da se itko sa mnom složi. Samo imam potrebu reći da mi se od ljevice koja podriva samu sebe, i od pljuvanja i zgražanja koje služi samo tom podrivanju, ježi koža
Glasat ću za Milanovića.“, napisala je u svojoj objavi Marina Biti.
