Pojmovi samoizolacija i izolacija “zabljesnuli” su u punom sjaju tijekom pandemije koronavirusa. Vjerojatno ne postoji osoba koja nije čula za njih, a vrlo je moguće i da će to biti pojmovi koji će ostati još neko vrijeme uz nas. Samoizolaciju propisuje epidemiolog nakon što je osoba izložena riziku zaraze. I samoizolacija i izolacija znače isto – osoba kojoj je propisana ne bi trebala bi biti s ukućanima ili s bilo kim drugim. Samoizolacija znači da je zdrava osoba 14 dana izolirana, dok izolacija označava karantenu za osobu kojoj je potvrđen koronavirus. Dakle, nema izlaženja i druženja dva tjedna.
Na početku širenja zaraze u Lijepoj našoj tek su neki bili u samoizolaciji, no kako su dani i mjeseci odmicali, sve veći broj Hrvata dobio je propisanu samoizolaciju. Trenutačno se u Hrvatskoj 9610 osoba nalazi u samoizolaciji, kažu podaci Nacionalnog stožera za 6. listopada. Dok jedni još nisu iskusili samoizolaciju, drugi su se u njoj našli po nekoliko puta, a kako izgledaju dani u samoizolaciji saznali smo iz prve ruke.
‘Kada su me nazvali ‘ženskom iz samoizolacije’ osjećala sam se kao da imam gubu’
S nama je svoju priču o samoizolaciji podijelila 30-godišnja djevojka iz Osijeka koja se pod tom epidemiološkom mjerom našla sredinom rujna jer joj je član obitelji bio pozitivan na koronavirus. Osim što je završila u samoizolaciji, ona je i dobila otkaz zbog koronakrize jer je sektor u kojem je radila jedan od najpogođenijih. Najgore od svega je što je zbog samoizolacije propustila jedan razgovor za posao. Dva tjedna provela je u stanu u kojem živi te su joj dani bili pomalo monotoni kao i puni brige zbog svega što se događa i onoga što se tek može dogoditi.
“Mučilo me i to što nismo saznali izvor zaraze, i jer se ona dogodila unatoč tome što sam dala sve od sebe da se odgovorno ponašam i ne izlažem sebe i članove obitelji riziku. Voljela bih da sam imala više energije i koncentracije za neke produktivnije stvari, ali jednostavno nije išlo pa sam vrijeme kratila relativno opuštajućim sadržajima i aktivnostima. Vrijeme u samoizolaciji kratila sam kuhanjem, kućanskim poslovima, komunikacijom s prijateljima, proučavanjem nekih područja koje me zanimaju te gledanjem nekih meni zanimljivih sadržaja na internetu. Za mene su najgori bili treći i četvrti dan samoizolacije jer sam tada čekala rezultate testiranja na koronavirus. Iako nisam imala nijedan simptom, strah je ipak postojao. Pogotovo je grozno bilo to što su nam rekli da ćemo rezultate moći saznati isti dan predvečer, da bi nam predvečer rekli da rezultati nisu gotovi te da ćemo ih moći saznati tek idući dan popodne.
Tijekom samoizolacije mi je najteže padala briga za člana obitelji koji je bio zaražen i koji je bio u vrlo ozbiljnom stanju, ali i osjećaji da su moje uobičajene aktivnosti i planovi morali biti stavljeni na čekanje te osjećaj ovisnosti o tuđoj pomoći. Žao mi je što sam i posljednje dane ljeta provela zatvorena u stanu. Poprilično neugodan trenutak mi je bio i kada sam zvala jednu državnu ustanovu pa me je osoba s druge strane linije nazvala ‘ženskom iz samoizolacije’. Možda djeluje kao sitnica, ali osjetila sam se malo ‘gubavo’ u tom trenutku”, ispričala nam je Osječanka.
‘U samoizolaciji ne vidim ništa dobro osim toga da sam uštedjela puder’
Nemogućnost napuštanja doma tijekom samoizolacije znači ovisnost o drugima kada je u pitanju nabava hrane, higijenskih potrepština i drugih stvari. Osječanki je hranu nabavljala i dostavljala kuma koja bi vrećice ostavila ispred njezinih ulaznih vrata. Kako nam je prepričala, trudila se “narudžbu” svesti na minimum, no ističe da joj je svakako bio potreban svježi kruh, mlijeko, voće i povrće.
Što se tiče higijenskih potrepština, naša sugovornica se time osigurala još ranije. Problem s kojim se suočila bilo je dostavljanje stvari u bolnicu zaraženom članu obitelji, što se moglo obaviti samo jednom tijekom dana i to u trajanju od sat vremena. Srećom, kuma je i tu pomogla. Djevojka kroz šalu kaže da u samoizolaciji ne vidi ništa dobro osim činjenice da je uštedjela puder. Budući da je na vlastitoj koži iskusila samoizolaciju, Osječanka ima i nekoliko savjeta za sve one u toj situaciji:
“Iako baš nisam neki ‘gym baja’, preporučila bih svima da rade neke vježbe istezanja ili nešto slično jer bi im inače moglo dogoditi da se (kao ja) ‘pokoče’ od nekretanja. Inače sam dosta u pokretu pa mi je ‘novi’ položaj tijela uzrokovao bolove u ramenima i leđima. Također bih savjetovala i da pronađu nešto što će im zaokupiti misli jer tako vrijeme barem malo brže prolazi.”
Što se tiče provjera oko kršenja samoizolacije, kaže da joj je na drugi dan samoizolacije došao policajac.
‘Samoizolacija je za mene bila šok’
Početkom rujna u samoizolaciji je završio naš 43-godišnji sugovornik iz Rovinja. Naime, njemu je propisana samoizolacija jer je kolega zbog dugotrajne glavobolje i povišene temperature napravio PCR test koji je pokazao da je pozitivan na koronu. On je bio njegov kontakt jer je s njim proveo dan u uredu kada je osjetio prve simptome Covida-19.
“Imao sam mogućnost fizički se maknuti od svoje obitelji, dakle supruge i djece, tako da sam se premjestio u prazan stan, udaljen 10 kilometara od mog doma. To sam napravio da ne ugrozim ni suprugu ni pomladak od toga da sam i ja možda sada zarazan. Nije zanemarivo ni to da mi otac boluje od raka, majka ga je preboljela, a baka mi ima 88 godina. Prva misao bila mi je da ih sve nekako odmaknem što dalje od sebe.
Posao kojim se bavim zadnjih sedam godina napravio je moj radni takvim da ustajem rano ujutro, popijem kavu, i krenem s radim danom. To pak znači hrpu sastanaka, puno stresa, puno putovanja i provođenje vremena ‘u zraku’ ili na autocesti sa slušalicom u uhu. Kući bih se vraćao tek oko 21 sat. Naviknuo sam na takav tempo, štoviše, volim ga. Zato je odlazak u samoizolaciju za mene bio šok. Nisam navikao biti sam, vrijeme je jednostavno stalo. Prvu večer samoizolacije počeo sam na internetu čitati iskustva ljudi koji su to prošli, a to je tek bilo za pravu depru! Drugo jutro, prihvatio sam svoju situaciju kao i sve prije toga u životu, znao sam da to moram progutati pa sam si mislio ‘progutaj taj drek i idi dalje’. Supruga me dnevno više puta zvala nego inače kako bi me pitala kako sam, jesam li gladan, koliko još imam opranih bokserica, je li hladno, je li toplo, imam li još kruha, mesa, jesam li mjerio temperaturu itd.”, otkriva nam Rovinjanin.
‘Mislio sam da ću se naspavati, ali prevario sam se’
Istrijan nam kaže da ga je ugodno iznenadio broj ljudi koji su ga zvali s pitanjem “što ti treba donijeti?” jer bili su to i poslovni partneri i ljudi iz konkurentskih firmi. “Zvale su me i tetke koje me inače nikada ne zovu”, kaže nam on kroz šalu. Nabavu za njega obavljala je supruga koja bi nakon svog radnog dana donosila ono što mu je trebalo.
“Supruga je grintala samo kad sam tražio cigarete, u stilu, što će mi opet kutija cigareta kad mi je jučer donijela novu. Srećom mi je jedna moja omiljena tetka donijela šteku cigareta tako da ne moram objašnjavati supruzi duljinu neradnog dana usporedivu s kutijom cigareta. Dane izolacije jednostavno sam provodio tako da sam se i dalje budio u 6.30 ujutro (prokleta navika) , pa je išla jutarnja higijena, kava, razmišljanje ‘što ću za doručak’ , navigacija po portalima (pojma nisam imao koliko zapravo news portala postoji), usisavanje stana (iz dosade), gledanje u daljinu kroz prozor, vaganje na vagi uz objašnjavanje samom sebi da 87,9 kg baš dobro pristaje na moje oči… Još malo gledanja kroz prozor, portala i serija do dva ujutro. Mislio sam da ću se tek sada naspavati, no to je palo u vodu jer doslovno nisam bio umoran jer nisam radio ništa. Jednostavno mi se nije spavalo”, ispričao nam je 43-godišnjak.
‘Samoizolacija nije toliko loša, bio sam sam sa sobom nakon dugo vremena’
Prvi dan samoizolacije bio je najkritičniji za našeg sugovornika, jer kako kaže, “taj dan me izuo iz cipela”. Veli da je problem kod njegove samoizolacije bilo nakupljanje posla koji je čekao samo njega. A sada to i “plaća” jer odrađuje zaostatke. Kada je posrijedi provjeravanje kršenja samoizolacije, Istrijan kaže da ga nitko nije provjeravao.
“Moj savjet za one koji se nađu pod mjerom samoizolacije jest da prihvate novonastalo stanje te da pokušaju odmoriti misle od posla, kolega, supružnika, djece, stresa… Konkretno, meni je to samoizolacija omogućila jer, koliko god možda loše zvučalo, bio sam sa sobom nakon dugo vremena, i to je bio trenutak samo za mene. U ‘normalnom’ životu možda ne shvaćaš koliko je bitna tvoja okolina kojoj je istinski stalo do tebe…to tek shvatiš kada o njima ovisiš. Zbog toga moja supruga treba dobiti nekakav velered s lentom kao i djeca jer oni to zaslužuju. Pobrinuli su se da se ja kao suprug i tata osjećam dobro i paženo i to neovisno o situaciji koja me snašla”, govori nam za kraj.
Rođendan u samoizolaciji
Posljednja osoba s kojom smo razgovarali na temu samoizolacije je 32-godišnji Zagrepčanin. Naime, on je čak dva puta završio u samoizolaciji, a s nama je svoju priču podijelio tijekom druge samoizolacije. Osim toga, slavio je i rođendan izoliran od obitelji, djevojke i prijatelja. Prva samoizolacija određena mu je u lipnju dok ga je druga zahvatila potkraj rujna. Srećom, druga izolacija mu je do sada završila. Pod ovom epidemiološkom mjerom našao se zbog kolege s kojim dijeli ured i kojem je dijagnosticiran koronavirus.
Zagrepčanin je bio izoliran u kući u koju se preselio nakon potresa u metropoli. Kako kaže, prva samoizolacija mu je prošla više manje radno po kući, a kroz zafrkanciju kaže da bi najbolji opis bio “1/4 spavanja, jednako toliko kuhanja, rada i Netflixa”. Kada je u pitanju nabava hrane i ostalih potrepština, tu su glavnu ulogu odigrali roditelji i prijatelji. Kaže nam da mu ništa posebno nije nedostajalo, no da je bilo nekoliko živčanih trenutaka kada bi mu zafalilo cigareta.
“Kada sam dobio poziv dežurnog epidemiologa baš sam bio u jednom dućanu u kojem smo cura i ja kupovali prijatelju rođendanski dar. Cura mi je odmah kupila makete na temu Star Warsa, a makete nisam slagao ima već 20 godina. Brzo sam se u dućanu generalno opremio hranom i pićem za iduća dva tjedna. Mislim da su najkritičniji dani bili kada sam pokušavao prestati pušiti, što nisam uspio i to što sam desetog dana napunio 32 godine. Prijatelji su mi ostavljali poklone, dakle boce vina, pivo i cigarete na ogradi. Sjećam se da je bilo toliko vruće da sam, nakon što sam gledao neki film na TV-u, ustao s kauča da potražim daljinski. Nisam ga mogao pronaći tri minute i odjednom je ‘pao s mene’ jer se od vrućine zalijepio”, otkriva nam Zagrepčanin.
‘Druga samoizolacija? Pff, ni da me takne!’
Najgora stvar u vezi samoizolacije bila mu je razbijanje rutine koju je volio jer ima točno određene dane kada primjerice igra društvene igre, gleda utakmice s prijateljima u kafiću, šeta sa psom itd. Kada je riječ o bržem prolasku vremena u samoizolaciji, 32-godišnjak savjetuje rad po kući ili stanu, kao i obavljanje onoga što mnogi odgađaju tjednima, mjesecima pa čak i godinama. Kaže nam da mu samoizolacija nije puno utjecala na posao jer se dogodila taman “izvan sezone”. No, nakon prve samoizolacije, nakon tri mjeseca uslijedila je druga – kolegica s kojom dijeli ured pozitivna je na koronu . Tu je već bio spremniji i znao je što ga čeka.
“Druga samoizolacija? Pff, ni da me takne! Dok sada razgovaramo nalazim se u drugom tjednu izolacije. Vrlo sam iznenađen time koliko mi je vrijeme brzo prošlo. Zadao sam si dosta zadataka kada su u pitanju kućanski poslovi. Toliko ih je da se čak brinem hoću li stići sve obaviti prije nego što se moram vratiti na posao. Čak sam se ponadao da ću odigrati neke igre na računalu, ali nakon svega sam toliko umoran da se često dogodi da upalim igru pa si velim ‘ne možeš sjediti, idi odmoriti i leći’. Jednog kišnog dana sam čak i igrao i to 10 sati u komadu, što doslovno nisam napravio od srednje škole. Leđa me još uvijek bole od toliko sjedenja”, rekao nam je te dodao da ga nitko nije provjeravao tijekom samoizolacije.
Budući da znanstvenici i medicinski stručnjaci govore da će praktički svi ljudi na svijetu do otkrivanja cjepiva biti u kontaktu s virusom, samoizolacija čeka mnoge ljude. Zato ne treba biti u “depri” ako vam epidemiolog propiše mjeru samoizolacije, jer sudeći po iskustvu naših sugovornika, postoje načini kako je što bezbolnije “preživjeti”. Dva tjedna možda jesu puno, ali vam pružaju priliku za promjenu rutine i vrijeme za sebe.
Vijesti.hr
