Mladi u Hrvatskoj najkasnije se u Europskoj uniji sele iz roditeljskog doma. Hrvati s prosječno 31,9 godina prvi put zakorače preko vlastitog praga što nas, ako sagledam okolnosti u kojima mladi žive, teško može iznenaditi.
Kad ćeš se odseliti? Pitanje je to na koje većina mladih u Hrvatskoj konkretan odgovor neće dati do kasnih 20-ih, a oni koji su svoj život nešto ranije krenuli samostalno graditi daleko od roditeljskog gnijezda ipak su u manjini.
Privremenim bijegom iz roditeljskog doma možemo smatrati odlazak na školovanje u drugi grad, ali broj mladih koji se nakon toga vrati kod roditelja nije zanemariv. Razlozi su doista individualni, ali većina mladih ipak će priznati da je najčešće riječ o financijskoj nestabilnosti, uvjetima na tržištu rada, cijenama i općenitoj pristupačnosti stanova, a napuštanje roditeljskog doma često uvjetuje i ljubavna veza.
Nabrojani razlozi predstavljaju veliku prepreku mladima, a pojava pandemije koja je imala ogroman utjecaj na globalno gospodarstvo i ekonomiju zacijelo je otežala mladima da napokon zakorače preko vlastitog praga, piše Studentski.hr.
Kako stojimo u usporedbi s ostatkom Europe? Hrvati se prema podacima Eurostata iz 2019. godine nalaze na neslavnom prvom mjestu kada je riječ o najkasnijoj selidbi, a prosjek napuštanja roditeljskog doma iznosi 31,9 godina. Slijede nas Slovačka (30,9) i Italija (30,1), dok mladi u Švedskoj najranije odlaze iz roditeljskog doma i to s 17,8 godina. Podaci Eurostata također ukazuju na činjenicu da se u zemljama zapadne i sjeverne Europe ranije odlazi iz roditeljskog doma, a nakon Šveđana slijede mladi u Luksemburgu (20,1) te mladi u Danskoj (21,1).
Prema podacima Njemačkog saveznog zavoda za statistiku, čije je nedavno izvješće odjeknulo medijskim prostorom, Hrvatska je također na začelju kada se radi o napuštanju roditeljskog doma. Naime, prema njihovim podacima, mladi u Hrvatskoj iz roditeljskih domova odlaze s 31,8 godina. Pritom kćeri sele ranije, sa 29,9 godina u prosjeku, a sinovi sa 33,6. I prema tim je podacima očito da mladi u Hrvatskoj puno dulje ostaju živjeti s roditeljima, nego njihovi vršnjaci u mnogim europskim zemljama.
Pola plaće ode na stanarinu
Ako vam roditelji nisu uspjeli omogućiti nekretninu u kojoj ćete živjeti, a ne nalazite se ni među mladima koji su sami sebi uspjeli omogućiti stan ili kuću za život, velika je vjerojatnost da ćete samostalni život započeti u unajmljenom stanu ili u stanu za koji ćete morati podignuti kredit, kako tvrdi Studentski.hr.
Prema Državnom zavodu za statistiku prosječna plaća u Hrvatskoj je bila 6763 kune, a s obzirom na cijene najamnine stanova u Hrvatskoj lako je shvatiti da je teško pronaći stan po razumnoj cijeni kako bi osoba još uvijek mogla voditi pristojan život.
Prosječne cijene jednosobnih stanova u Zagrebu su u 2020. godini bile oko 2500 kuna, a riječ je o stanovima koji nemaju zasebnu spavaću sobu. Ako osoba želi malo više komfora za stan od 40-ak kvadrata bi morala izdvojiti oko tri tisuće kuna. Kada na ove iznose dodamo cijene režija vidljivo je da bi skoro pa polovica prosječne plaće u Hrvatskoj otišla na samu stanarinu.
Činjenica da mladi ipak čekaju sa selidbom u unajmljeni stan i žive s roditeljima onda ipak ne iznenađuje, a svega je svjestan i 32-godišnji Ivan.
– Privilegije života s roditeljima daju blagi komfor i mladi ljudi se mogu fokusirati prema drugim izazovima i izgradnji karaktera. – smatra Ivan koji radi u trgovini s namještajem te dodaje – Nisam zadovoljan s plaćom i ne mogu zamisliti samostalan život jer bi to značilo nemogućnost posjedovanja osobnog vozila i veće oslanjanje na usluge banke poput kreditnih kartica i višenamjenskih kredita.
S njim se slaže i 30-godišnja medicinska sestra Marina iz Splita koja svoje kućanstvo još uvijek dijeli s mnogobrojnim članovima obitelji u kojoj se mogu pobrojati čak četiri generacije.
– Zadovoljna sam s plaćom u bolnici, ali smatram da nije dovoljna za samostalan život. Glavni razlog zbog kojeg još uvijek živim s obitelji je financijske prirode, a moji prihodi su od velike pomoći cijeloj obitelji.
Ivan i Marina pripadaju skupini mladih koji su zaposleni, ali svejedno žive s roditeljima. No, kako je mladima koji su nezaposleni?
Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u lipnju ove godine registrirano je čak 31 150 nezaposlenih mladih osoba do 29. godine starosti. Prema istraživanju koje su u sklopu projekta SIMS proveli Centar za razvoj mladih i Udruga Pragma među preko 1000 nezaposlenih mladih osoba u Hrvatskoj, većinu njih, čak 716, uzdržavaju roditelji.
Čak 39,6 ispitanika smatralo je da u potpunosti ne može pokriti svoje mjesečne potrebe i troškove. Podaci nam ukazuju kako je jako velik broj mladih još uvijek potpuno nemoćan kada je riječ o selidbi u vlastiti dom, a nezaposlenost i situacija na tržištu rada nažalost samo pogoršava situaciju, piše Studentski.hr.
Stvar mentaliteta?
Ivan za činjenicu da se mladi Hrvati kasnije sele iz roditeljskog doma djelomično krivi i društvo.
– Smatram da je život u konzervativnom društvu puno uskratio na samostalnosti i osobnom identitetu mladih ljudi, njihovi ciljevi su pretjerano sinkronizirani s društvenim normama i mislim da na kraju treba vremena da se osvijeste.
Čini mu se i da kasnu selidbu uvjetuje i emocionalni teret napuštanja roditelja i strah od distanciranja. Kasna selidba u Hrvatskoj čini se skoro pa potpuno normaliziranom, a ni Ivan ni Marina još uvijek nemaju u planu preseliti se iz obiteljskog doma.
Marina nam govori da je još uvijek zadovoljna stanovanjem s roditeljima i ostatkom obitelji, a Ivan dodaje:
– Trenutno nemam zelju živjeti samostalno, volio bih što bezbolnije ispratiti roditelje u mirovinu i fokusirati se na jednostavnije hobije i strasti koji su praktički čekali cijeli period života u Kanadi.
Naime, kao i mnogi drugi mladi, Ivan je prije nekoliko godina odlučio potražiti sreću preko bare, a put ga je odnio u Kanadu gdje je radio nekoliko godina, a potom se vratio u rodni kraj.
– Mislim da inozemni novac nema istu vrijednost kao dostupnost, bliskost i orkestriranje harmonije u tradicionalno izgrađenoj obitelji radoholičara. – iskren je Ivan.
Izjave naših sugovornika svakako nas upućuju na to da bliskost u obiteljima zasigurno bar djelomično utječe na kasnu selidbu i kasno napuštanje roditeljskog gnijezda.
Pandemija dodatno komplicira situacija
Neizvjesna godina iza nas obilježena pandemijom koronavirusa donijela je brojne probleme s kojima se nikad prije kao društvo nismo susreli. Svijet se na brzinu promijenio, a promjene su uvelike zahvatile i radna mjesta i brojne natječaje, te su velikom broju ljudi potpuno zaustavile planove.
– Pandemija je utjecala jako negativno na bilo kakve migracije po svijetu. Pogotovo u ekonomskom smislu jer je bar u mom slučaju stvarala osjećaj panike. Život u zapadnjačkom društvu u mjesec ili dva jako brzo prerasta u borbu za održavanje životnog standarda. – objašnjava nam Ivan, a svega je svjesna i Marina – Definitivno smatram da je pandemija uništila planove mladima jer su sigurno ostali bez primanja na koja su računali.
Među tim planovima zasigurno su i selidbe, a od očekivanog pada cijena stanova i najamnine ostala su sama očekivanja. Cijene su, baš suprotno, porasle. Zbog pandemija i potresa u Hrvatskoj su porasle cijene građevinskih materijala, a samim time su poskupjele i nekretnine.
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku cijene stambenih objekata u prvom tromjesečju 2021. skuplje su za prosječno 4,6% u odnosu na prvo tromjesečje 2020. godine. Uz nesigurnost koju su mladi osjetili s naglim gubicima poslova i rastom cijena nekretnina jasno je da su selidbe zasigurno morale pričekati, što nam na žalost može biti pokazatelj da prosjek godina mladih u Hrvatskoj koji još uvijek žive s roditeljima vrlo vjerojatno još neko vrijeme biti niži.
Članak je nastao u sklopu projekta SIMS – Socijalna inkluzija mladih kroz Studentski.hr, koji udruga Centar za razvoj mladih provodi u partnerstvu s udrugom Pragma, a sufinanciran je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda. Dodijeljeno mu je ukupno 1 400 000 kuna.
