Psiholog i profesor Ivan Modrušan u Otvorenom uvodniku RTL.hr-a donosi svoj pogled na slučaj Haralda Kopitza.
Harald Kopitz, 56-godišnji austrijski državljanin, prošlog je vikenda ubio svoje troje djece u stanu u zagrebačkim Mlinovima. Kad se dogodi zlo takvog razmjera, svi su šokirani i odmah krenu s pretpostavkom da je to zasigurno učinio zbog psihičkog poremećaja i da je, samim time, Kopitz psihički bolesnik.
Najčešće se pokaže da ustvari nijedna takva osoba, ili vrlo rijetke, imaju neki zdravstveni karton u kojem je evidentirano kako su bile prisutne bilo kakve psihičke smetnje. Uglavnom se, dakle, ne može reći kako podaci potvrđuju se stvarno radilo o psihičkim poremećenim osobama koje su trebale neku vrstu psihijatrijske pomoći. Kopitz nikada nije bio u kontaktu sa psihijatrima. Je li Kopitz u nekom trenutku tražio neku vrstu psihološke pomoći? Sumnjam. Ali ni to nije potpuno isključeno.
Ispada da ipak treba tražiti neko drugo objašnjenje. Ono što će se najvjerojatnije pokazati, kad se provede psihijatrijsko vještačenje, jest da je Kopitz u trenutku ubojstva svoje troje maloljetne djece bio ubrojiv. Kao sudski vještak, vidio sam mnogo takvih situacija, ali u ovakvim slučajevima vještaci procjenjuju kako se ne radi o tome da je osoba bila neubrojiva, što automatski znači da je ta osoba kazneno odgovorna.
Mediji koji su pratili ovaj slučaj pisali su kako je Kopitz popio tablete i bio pod utjecajem kad je počinio ovo monstruozno zlodjelo. Čini mi se da on nije popio ništa i da se nije radilo o pokušaju suicida. To je, čini se, bio manevar koji se kasnije pokazao manje važnim u cijeloj ovoj priči.
Nakon što je uhićen, govorilo se kako će Kopitza smjestiti u posebne uvjete kako si ponovno ne bi pokušao presuditi. No, potom se ustanovilo kako ipak ne mora biti smješten u posebnim uvjetima te je prebačen u istražni zatvor u Remetincu, gdje će biti s ostalom krivično odgovornom populacijom. Ispada, dakle, kako je i on krivično odgovoran za svoj sumanuti čin.
Možemo li nagađati nešto o Kopitzu kao osobi?
Iz njegove oproštajne poruke na Facebooku, koja se pojavila u svim medijima, može se zaključiti kako Kopitz prebacuje odgovornost na nekoga drugoga, a uz to još i priznaje kako nema novaca. Dakle, ako je netko poslovan čovjek i priznaje da nema novaca, postoje samo dvije mogućnosti. Ili je došlo do nesretnog spleta okolnosti zbog kojih je njegov biznis propao, ili nikada nije ni bio uspješan poslovni čovjek, već je samo sanjario i imao ideje o nečemu, ali je zapravo, narodski rečeno, bio luzer. Ako je bio bez novaca, a ipak je nešto htio, onda to govori o njegovu karakteru.
Život stalno pokazuje kako ne možeš živjeti bez pokrića, niti prodavati priču i očekivati da će svi u istu vjerovati. Možda neki hoće, ali većina će, nakon nekog vremena, shvatiti da to nije to te da se radi o situaciju kojom se bolje ne baviti. Reći ću nešto što može, ali i ne mora biti istina. Kad netko tko je neurotičan shvati da je ispao luzer, moguće je da će učiniti ovako suludu i bezumnu stvar – samo kako bi dokazao da to nije. Nemam pravog pokrića za ovu tvrdnju, ali je to jedna od velikih mogućnosti. To bi moglo biti jedno od mogućih objašnjenja ovako bezumnog motiva za ubojstvo.
No, vraćam se na svoju pretpostavku kako je on ustvari samo htio dokazati da je netko i nešto, ali u ovom slučaju to je učinio stvarno bolesnički. Ne bolesnički u smislu određene psihičke bolesti, već se ovdje najvjerojatnije radi o poremećenoj osobnosti. No, čini mi se da ljudima – koji se ne bave strukom – najčešće nije jasno koja je točno razlika između psihičke bolesti i poremećene osobnosti. Ovako bih to najbolje pojasnio.
Struka kaže kako poremećena osobnost nije bolest, nego je to upravo to – dio osobnosti čovjeka. Psihopat je onaj koji krade, laže, vara, ubija, otima i, ako ga dovoljno dobro gledate i proučavate, vjerojatno ćete doći do zaključka kako je najčešće riječ o izuzetno inteligentnim pojedincima. Oni su često snalažljivi, šarmantni u društvu, na njihovu ponašanju se na prvu ne vidi nikakav poremećaj, ali je ta njegova psihologija – poremećena. Vjerojatno je da će se i u ovom slučaju pokazati kako je riječ o psihopatu. Trudim se biti oprezan i ne želim trčati pred rudo, ali moguće je da će biti upravo tako. Čini mi se kako se ovdje radi o čovjeku koji ima poremećen sustav vrijednosti i velike snove o uspjehu, ali ih ne može (ili ih nije mogao) ostvariti jer je njegova osobnost, praktički, neupotrebljiva.
