
Hrvatska bi u idućih nekoliko godina mogla ostati bez velikog dijela liječnika obiteljske medicine, upozorava riječki liječnik Leonardo Bressan. Posebno zabrinjava stanje u Primorsko-goranskoj županiji, gdje je, prema njegovim riječima, čak polovica obiteljskih liječnika starija od 60 godina.
Bressan je za N1 upozorio na velike razlike u dostupnosti zdravstvene zaštite diljem Hrvatske, posebno na otocima i u slabije razvijenim krajevima. Kao pet županija u kojima je situacija posebno kritična izdvojio je Bjelovarsko-bilogorsku, Virovitičko-podravsku, Brodsko-posavsku, Požeško-slavonsku i Istarsku županiju.
Razlozi nedostatka liječnika razlikuju se od područja do područja. U Istri su, navodi Bressan, problem visoki troškovi života i poslovanja, dok se Lika i Gorski kotar suočavaju s profesionalnom izoliranošću liječnika. Mladi liječnici, smatra, teže se odlučuju za rad u sredinama u kojima nemaju dovoljno starijih kolega i mentora.
Polovica obiteljskih liječnika u PGŽ-u starija od 60 godina
Problemi nisu zaobišli ni Primorsko-goransku županiju. Bressan tvrdi da je 50 posto tamošnjih liječnika obiteljske medicine starije od 60 godina, dok u Ličko-senjskoj županiji, prema njegovim riječima, više nema nijednog liječnika obiteljske medicine mlađeg od 60 godina.
Upozorava i na neravnotežu unutar zdravstvenog sustava. Prema podacima koje je iznio, 75 posto liječnika u Hrvatskoj radi izvan primarne zdravstvene zaštite, dok bi liječnici u primarnoj zaštiti trebali rješavati između 80 i 90 posto zdravstvenih potreba građana.
„Imamo više kirurga na 100 tisuća stanovnika nego izabranih liječnika obiteljske medicine. To je suludo“, poručio je Bressan, dodajući da se za primarnu zdravstvenu zaštitu, prema njegovim navodima, izdvaja tek oko tri posto ukupnog zdravstvenog proračuna.
Posebno ga zabrinjava dobna struktura liječnika. Procjenjuje da bi Hrvatska u sljedećih tri do pet godina zbog umirovljenja mogla ostati bez polovice sadašnjih liječnika obiteljske medicine.
Bressan smatra da bi država trebala centralno financirati specijalizacije kako njihov broj ne bi ovisio o financijskim mogućnostima pojedinih zdravstvenih ustanova. Kritizirao je i postojeći program namijenjen mladim specijalizantima, za koji tvrdi da ne sadrži konkretne mjere, odgovorne osobe ni rokove za njihovu provedbu.
„U tom programu nema ničega, nema mjera. Piše samo što bi trebalo učiniti, ali ne i tko će to učiniti, kako i u kojim rokovima“, zaključio je Bressan, prenosi Index.







