Tin Srbić, Matea Jelić, braća Sinković, Damir Martin, Toni Kanaet, Nikola Mektić, Mate Pavić, Marin Čilić i Ivan Dodig su ponos nacije sa zlatnim, srebrnim i brončanim odličjem oko vrata. Dio njih je već dobio svoj doček. Ovacije na sve strane.
A uz medalje, dobivaju i državne nagrade. Svaki sportaš u pojedinačnim i ekipnim sportovima na Olimpijskim, paraolimpijskim i olimpijskim igrama gluhih od države za zlato dobivaju 208 tisuća kuna, što je oko 27 700 eura. Za srebro 130 tisuća kuna, a za broncu 92 tisuće kuna. Dvostruko više dobiva stručni tim.
“Nagrada neće promijeniti njihove živote. Puno je bitnije što poslije Olimpijade, što poslije te osvojene medalje, gdje ćemo mi sportaše integrirati u društvu”, kazao je Primorac.
Više u videoprilogu RTL-a:
Lako je tenisačima, nogometašima, košarkašima koji su ostvariti egzistenciju, ali sportaši u hrvanju, taekwandou njima će biti puno teže. Nagrađivani olimpijci u taekwondou svoj talent su brusili u Taekwondo klubu Marjan, tvornici medalja u Splitu.
“Treba u kontinuitetu biti dobar, ostvarivati vrhunske rezultate, 10, 15 godina, osvojiti 7,8,9 medalja za Hrvatsku da bi sportaš možda uspio od ovog sporta nešto ostvariti u životu”, kazao je Sandro Deak, tajnik Taekwondo kluba Marjan.
Nagrade su povećane za 100 posto od 2017., a svake godine se stipendiraju sportaši za stjecanje stručnih kvalifikacija. Iz Uprave za sport u Ministarstvu turizma i sporta kažu i da, primjerice, puno manje iznose uz medalju daju i puno bogatije zemlje poput Njemačke i Australije.
“SAD su po neslužbenim podacima iz 2016. imale oko 30 tisuća eura. Hrvatska je jedna od pet zemalja u Europi i jedna od tri zemlje u EU koja ima institut trajanja novčane naknade. 100 posto iznosa prosječne plaće za zlato, za srebro 80, a za broncu 60, od svoje 45 godine do kraja svog života”, kazao je Krešimir Šamija, ravnatelj Uprave za sport u Ministarstvu turizma i sporta.
A BiH nikada u povijesti nije osvojila olimpijsku medalju. Ako se to dogodi
pripast će im 2300 eura. Dok u isto vrijeme, zlato u Sloveniji vrijedi 40 tisuća eura. U Srbiji je zlatna nagrada 70 tisuća eura, dok na Kosovu je to 100 tisuća eura.
“Neke zemlje imaju više, ali na listi tih zemalja imamo onih zemalja za koje je olimpijska medalja puki san pa to gledam kao kompenzaciju za nepostojanje sustava”, tvrdi Šamija.
“Kosovo kao mlada država, njima je to jako bitno da se propagira u cijelom svijetu, a njima olimpijska medalja jako znači za cijelu državu. Tako je bilo 90’ih godina za cijelu Hrvatsku”, kazao je Primorac.
Prisjeća se svega i bivši olimpijac, dizač utega Bugarin Nikolaj Pešalov koji je osvojio zlato i broncu za Hrvatsku.
“U to doba nisam mislio o novcu koliko ću dobiti i što će biti. Kao olimpijski prvak sam dobio novac kao da uzmeš jedno auto i da nemaš za gorivo”, kazao je Pešalov.
No, sve ima dvije strane baš kao medalja, a trnovit put nekima se zna itekako isplatiti.
