Poklopilo se da svijet slavi 100-ti rođendan Davida Attenborougha i u istom tjednu da 40-ak ronilaca iz tri države čiste naše more te svjedoče: Dolje na dnu taloži se otpad koji bacamo desetljećima
“Ako spasimo more, spasit ćemo planet”, ovaj citat odjekuje ovih dana medijskim prostorom. David Attenborough proslavio je 100 godina i smatra se glasom naše planete Zemlje. Ovaj prirodoslovac i dokumentarist postao je savjest čovječanstva koja upozorava – živi svijet nestaje pred našim očima.
Na pitanje pjevačice Billie Eilish u povodu njegova rođendana kako se nosi s osjećajem da dio prirode odumire, odgovorio je:
“To je osjećaj očaja. Mislim da je najnevjerojatnija stvar na svijetu koju sam vidio i što nikad neću zaboraviti kad sam prvi put zaronio kod Barrier Reef (Veliki koraljni greben u Australiji op.a). Ulazite u novi svijet nevjerojatne ljepote, kompleksnosti i čuda.
Mogli ste vidjeti brojne vrste riba živopisnih boja i razna bića za koja možda niste ni znali da postoje. Bio je to prizor nevjerojatnog bogatstva i ljepote prirodnog svijeta.
Kada sam se poslije vratio gotovo na isto mjesto, prizor je bio potpuno drugačiji. Umjesto života, sve je izgledalo poput groblja. Prevladavala je tamnobijela boja, sve je odumiralo i bilo uništeno zbog porasta temperature koji je uzrokovalo čovječanstvo. Bio je to strašan prizor onoga što činimo prirodi, ne samo u moru, nego i na kopnu i u zraku.
Jadran dobio junake koji razumiju Attenborougha
Gotovo simbolično, dok svijet obilježava 100. rođendan Davida Attenborougha, i Jadran je dobio svoje junake.
Njihova imena nisu poznata široj javnosti i vjerojatno neće ostati urezana mnogima u pamćenju, no dijele isti osjećaj koji David Attenborough desetljećima prenosi kroz svoje dokumentarce – čovjek ostavlja snažan trag u prirodi. Taj trag često nije vidljiv na prvi pogled, ali ljudi mijenjaju svijet oko sebe, pa tako i naš Jadran.
Početkom svibnja skupina ronilaca iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije devet je dana obilazila slabije naseljene otoke zadarskog arhipelaga. Tijekom zarona susreli su se upravo s onim o čemu Attenborough govori – daleko ispod površine i izvan pogleda javnosti, Jadran je prepun otpada. Ljudi su ga ondje odbacivali kao da će zauvijek nestati pod morem i da ga nitko više neće pronaći.
Na površini more izgleda tirkizno i idealno za razglednice, no pod morem prizor je sasvim drukčiji – pravo smetlište.
U sklopu velike akcije “Ronilačka sreća – Podmorje bez smeća 2026.”, ronioci su tijekom devet dana iz mora izvukli velike količine otpada.
Štednjaci, gume i teglice iz bivše države
Ronioci su tijekom akcije nailazili na raznovrstan otpad – od limenki odbačenih tek nedavno pa sve do velikih količina teglica krastavaca iz vremena bivše države, pronađenih uz nekadašnju vojarnu na otoku Molatu. Nakon izrona kod Zverinca govorili su kako su pod morem pronašli toliko štednjaka da ih nema ni u trgovinama bijele tehnike. Uz to su izvlačili vrše, automobilske gume, akumulatore i razno posuđe.
O svemu tome razgovarali smo s Draženom Ivankovićem, voditeljem Ekološko-roniteljskog kluba Leut iz Blaca, koji je osmislio i predvodi ovu ronilačku ekipu te godinama organizira velike akcije čišćenja podmorja. Ovoga puta čistili su područja oko Vrgade, Velog Iža, Molata, Zverinca, Sali i Kornata.
“S površine sve izgleda čisto, kao da nema ničega. Ali kad zaronimo dolje, vidimo da tu ima svega. Najviše me razočarava što vidim čaše sa stalkom, otvorene boce. To znači da se banči do kasno u noć, baca se onda u more bez kontrole”, govori nam.
Iako more na prvi pogled skriva otpad, ispod površine nalaze se čak i komadi namještaja, stolovi, pećnice i hladnjaci.
“Nema čega nema!”, odgovara.
Svaki zaron traje oko sat i pol, a tijekom akcija izvuku velike količine otpada, iako dio predmeta zbog njihove veličine ili težine ne mogu ukloniti.
Otpad koji se raspada i na dodir
Neki predmeti toliko dugo leže na morskom dnu da su već počeli propadati i više ih nije moguće ukloniti. Riječ je o namještaju i električnim uređajima iz vremena bivše države, starima desetljećima. More ih postupno nagriza i razgrađuje, pa se njihove čestice polako oslobađaju u okoliš. No, kako sve ne bi ostalo samo na trudu male skupine ljudi svjesnih važnosti očuvanja prirode, Dražen Ivanković objašnjava koliko je zahtjevno izvući traktorsku gumu ili pećnicu iz mora. “Na površinu se lako izvuče, imamo padobran, napušemo ga i sve izađe na površinu. Ali, od površine mora do betona, do mula, to je jako teško izvući. Koristili smo i dizalice, nas deset trebalo je da bismo izvukli gume”, prepričava. Tijekom ovakvih akcija dogode se i manje ozljede, poput posjekotina na rukama ili nogama, ali kažu da ih to ne obeshrabruje.
Kakvi su ljudi oni koji otpad samo odbace i ne razmišljaju o posljedicama? “Ne znam, to su ljudi koji se ponašaju neodgovorno, pa vjerojatno su i u svojoj kući prema sebi i obitelji, pa onda su neodgovorni prema svemu ostalom. Iskreno ne znam što bih rekao za takve ljude, osim da bih volio da ih nema u Hrvatskoj”, govori iskreno naš sugovornik. Kao jedan od najgorih prizora izdvaja ono što je vidio na Mljetu, unutar nacionalnog parka. “Tamo je bilo puno tih staklenih čaša sa stalkom, tu dolaze kruzeri s bogatim turistima…”, ističe.
Najzahtjevnija ekološka akcija odvijala se na dubinama između 30 i 40 metara u području Kornata. Takvi zaroni predstavljaju velik fizički napor i nose veliku opasnost za ronioce. Na teren su otišli ciljano nakon poziva, a iz mora su izvukli velike količine plastike.
Na Zverincu ih nisu htjeli pustiti
Dok na prvi pogled sve izgleda mirno, podmorje skriva sasvim drukčiju sliku. Ove godine na Zverincu ronioci su doživjeli i neugodno iskustvo jer im mještani isprva nisu dopuštali pristajanje brodom. Tjerali su ih, vikali, pa čak i prijetili da će sav otpad koji izvuku ponovno baciti u more. Tvrdili su da nemaju gdje s otpadom. Nije pomoglo ni to što su ronioci imali sve potrebne dozvole te unaprijed dogovoreno preuzimanje otpada s komunalnim službama. Trebalo je mnogo strpljenja kako bi se pronašao zajednički jezik s otočanima.
“Bila je to neugodna atmosfera, nisam znao što napraviti, da li okrenuti brod i ostaviti taj Zverinac iza sebe ili ostati. Gledali su nas blijedo. Ali pokoja litra vina i koja piva – riješili smo problem. Odradili smo svoj posao, izvukli smo značajnu količinu otpada, nama na ponos”, govori Dražen.
Dodaje kako ovo nije prvi put da ih lokalno stanovništvo dočeka s nerazumijevanjem. Na Zverincu su od jednog mještanina doznali da se nekada ljude učilo bacati otpad u more jer je ono služilo kao odlagalište. Ipak, kaže da se danas situacija mijenja i da ljudi postaju sve odgovorniji.
Svaki zaron igra je sa životom
Dok se na nekim mjestima ronioci susreću s nerazumijevanjem, važno je znati da svaki njihov zaron nosi i ozbiljan rizik. Svaki put kada stave bocu na leđa i zarone, izlažu vlastiti život opasnosti.
“Mi smo u stalnoj opasnosti, čak i plitki zaroni mogu utjecati na nas. Rizik je stalan, svaki zaron se zbraja i ako nismo fizički spremni, sve može utjecati na nas”, pojašnjava Dražen.
Ronjenjem se bavi već oko 40 godina i tijekom tog vremena doživio je i teške situacije pod morem.
“Imao sam slučaj, takozvanog pijanstva dubine. Naime, na dubini od 30 i više metara može se dobiti “pijanstvo dubine”. Kad primijetimo da se ronilac čudno ponaša, podignemo ga par metara gore i bude sve dobro”, pojašnjava.
U akcijama čišćenja Jadrana, uz članove kluba Leut, sudjelovali su i ronioci iz klubova Murter Kornati, Oceanus Zagreb, Periska iz Ploča te kluba Pena iz Makedonije. Iako je projekt sufinancirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, sudionici su sami ulagali mnogo vlastitog vremena i novca – od godišnjih odmora do troškova puta i boravka na brodu Tuna.
Dražen naglašava: “I nitko ništa ne traži, svi su volonteri!”
Dodaje i kako njihove akcije same po sebi ne mogu očistiti cijelo more jer otpada ima previše, ali žele poslati jasnu poruku da Jadran ne smije postati odlagalište otpada. Ako more smatramo jednim od najvećih bogatstava, onda treba osvijestiti da svaka boca, guma ili stari štednjak bačen u more ostaje kao trag budućim generacijama. Jadran smo naslijedili, a cilj ovih akcija je pokazati koliko ga je važno čuvati. Dok priroda tiho prima sve što joj ljudi ostavljaju, ovi ronioci, baš poput Davida Attenborougha kroz svoje filmove, upozoravaju da smo dio prirode i da posljedice našeg djelovanja više nije moguće sakriti, prenosi Danas.hr.
