‘Tehnologija i udaljenost od stvarnog problema nas čine grubima i malo neosjetljivima’, smatra psiholog Igor Mikloušić
Dramatičnu i tragično okončanu potragu za mini podmornicom Titan, čijih je pet putnika krenulo u dubinu do olupine Titanika, ali i putem poginulo zbog implozije, grozničavo je pratio cijeli svijet. Zašto je tomu bilo tako te zašto je usput na površinu društvenih mreža isplivao masovni prezir spram bogataša – i onih koji su bili u podmornici i općenito – pitanja su na koja je odgovore u RTL Direktu pokušao dati psiholog Igor Mikloušić.
Užitak u tuđoj nesreći
“Moje je mišljenje da je to djelomično vezano samo uz Titanic. To je jedna od stvari koja je u našoj kolektivnoj svijesti, svi znamo o tome i možemo na neki način povezati priču s nečim što znamo od ranije. Ono što je interesantnije za psihologe je nedostatak empatije koji smo vidjeli da se javlja generalno. U manjini su bili članci koji su vraćali humanost u tu priču”, kazao je.
Kaže da je riječ o zanimljivom fenomenu, poznatom i u filozofiji i u psihologiji – užitku u tuđoj nesreći.
“Vidimo ga konstantno i dio je ljudske prirode. Jako je vezan uz socijalne usporedbe. Imamo fantastičan kapacitet da suosjećamo s drugima, pomažemo, žrtvujemo sebe i svoj život ponekad za druge ljude. A ponekad možemo biti jako grubi, čak i sretni kad vidimo da nekome ne ide dobro. Istraživači su se dugo bavili tim pitanjem i ono što se pokazalo je da je stvar jako vezana uz nas. Gdje mi osjećamo da se nalazimo na društvenoj ljestvici, uspoređujemo se s drugim ljudima. Jesu li ljudi koji su doživjeli nesreće više ili niže od nas. Ako vidimo da netko koga percipiramo da nam nije prijetnja ili mu u životu ide lošije nego nama – ako vidimo da mu ide dobro mi ćemo biti sretni radi njih. Imamo milijun primjera kad smo sretni zbog ljudi koji dolaze iz groznih životnih okruženja i kad im u životu uspije. Nama je bolje nego njima i možemo na neki način suosjećati s njima. Ali, čim percipiramo da je netko nepravedno postavljen visoko na društvenoj ljestvici, a malo ljudi suosjeća s milijarderima – onda je to savršen miks gdje su milijarderi s kojima puno ljudi ne suosjeća ili osjećaju zavist prema njima – radili nešto što je neoprezno, blesavo ili na neki način pokazuje da su možda napravili lošiju procjenu. Sve nam to daje osjećaj da smo mi možda bolji od njih ili da su dobili ono što su zaslužili. To je možda naša nekakva prva reakcija. ali mi kao vrsta smo razvili načine da budemo empatični, dobri, dragi i blagi i to bi trebali iskoristiti”, naširoko je objasnio Mikloušić.
‘Za većinu smrt je ipak nekakva granica’
Na pitanje je li primjereno i to što je internet prepun smiješnih memova na tu temu, Mikloušić se opet osvrnuo na sreću koju neki ljudi osjete kad se nekome dogodi nešto loše.
“Ipak, za većinu ljudi smrt je nekakva granica. Političari su često predmet takvih osjećaja sreće kad im baš ne ide. Ali, podvučemo crtu obično kad netko pogine. Treba isto nekako znati da ljudi koriste humor kao način da se nose s teškim životnim situacijama ili sa životnim istinama da smo svi smrtni i da je život prolazan, da svi radimo greške”, kazao je Mikloušić na RTL-u dodavši da humor ne bi trebali osuđivati jer je način nošenja s nesrećom.
“Istraživanja su pokazala da gledajući ekrane puno manje angažiramo kapacitete mozga da suosjećamo. Da pričam s tobom i da si u nekakvoj teškoj životnoj situaciji osjetit ću to puno dublje nego da čitam o tome na internetu. Tehnologija i udaljenost od stvarnog problema nas čine grubima i malo neosjetljivima”, prenosi Net.hr.
