Bivše komunističke zemlje, uključujući Hrvatsku, u kojima je cijepljenje za većinu zaraznih bolesti, poput ospica i dječje paralize, obavezno, imaju visoke razine kolebljivosti prema cijepljenju protiv covida, pokazalo je istraživanje agencije Eurofound objavljeno sredinom svibnja.
Hrvatska je po tome treća zemlja EU, odmah nakon Bugarske i Litve. U Bugarskoj je čak 61% ispitanika izjavilo da je malo vjerojatno da će se cijepiti, a u Hrvatskoj 43.1%.
Za usporedbu, u Irskoj je samo 10% odraslih reklo da se neće cijepiti, piše Index.
Kolebljivost se potvrđuje u praksi
To je u skladu s podacima na terenu. Naime, prema HZJZ-u i Our World In Data, do sada je u Hrvatskoj utrošeno oko 2.04 milijuna doza. Njima se cijepilo oko 35% ukupne populacije. Oko 17% cijepljeno je s obje doze, a oko 17% samo s jednom. (grafikon dolje)
Prema HZJZ-u, najveći udio cijepljenih, oko 48.8 posto odraslog stanovništva, ima Zagreb. Najviše cijepljenih s obje doze, oko 26.8 posto odraslog stanovništva, ima Sisačko-moslavačka županija.
Cilj vlade je da se do kraja lipnja procijepi oko 50% ukupne populacije, međutim interes za cijepljenje posljednjih dana pada. Ostvarenje tog cilja i postizanje kolektivnog imuniteta moglo bi biti problem ako se pad interesa nastavi. Za kolektivni imunitet i povratak normalnom životu potrebna je prokuženost od 70% do 85% stanovništva, neovisno o tome je li do nje došlo cijepljenjem ili prebolijevanjem. To je također minimum za sigurnu turističku sezonu, bez preranog prekida kakav smo imali prošle godine.
Velika podjela na istok i zapad
Eurofoundovo istraživanje, provedeno od veljače do ožujka 2021. na uzorku od 47.000 stanovnika EU, otkrilo je izraženu podjelu između istoka i zapada. Uz značajnu iznimku Austrije i Francuske, u kojima je sklonost cijepljenju nešto niža, namjeru da se cijepe u svim zapadnoeuropskim državama izrazilo je više od 60% građana, s time da nordijske i mediteranske zemlje te Danska i Irska imaju čak i nešto više stope, dok su one među istočnim članicama dramatično niže, u rasponu od 33% u Bugarskoj, do 59% u Rumunjskoj.
Podaci o procijepljenosti po zemljama u velikoj mjeri se podudaraju s rezultatima studije. Primjerice, u svim zemljama bivše Jugoslavije, ali i većini bivših komunističkih zemalja procijepljenost je relativno slaba.
Razlozi nepovjerenja u cijepljenje
Razloga za kolebljivost prema cijepljenju može biti više.
Daphne Ahrendt, viša voditeljica istraživanja Eurofounda, istaknula je ono što su pokazale ranije studije. Da je kolebljivost prema cijepljenju tim veća što je povjerenje u vlasti, političare, medije i zdravstveni sustav – niže.
“Povjerenje u cjepiva povezano je s povjerenjem u institucije, a ovo je pitanje prvenstveno za kreatore politika. No, također svi imamo kolektivnu odgovornost u cijelom društvu kako bismo osigurali komunikaciju i objavljivanje točnih podataka o sigurnosti i važnosti cjepiva”, rekla je.
Povjerenje u institucije uglavnom je najniže među siromašnijim postkomunističkim državama, a najviše u skandinavskim zemljama.
U Hrvatskoj su nepovjerenju mogle pridonijeti odluke Stožera, koje nisu uvijek bile u skladu sa znanstvenim spoznajama, te su nerijetko podilazile vladajućem HDZ-u.
“Povjerenje je ključno, a ono u Hrvatskoj nije na zavidnoj razini”
Psihologinja Anita Lauri Korajlija, s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koja je sa svojim kolegicama provela istraživanje o kolebljivosti prema cijepljenju još 2015. godine, kaže da su nepovjerenje u institucije i zdravstveni sustav zasigurno među najznačajnijim odrednicama kolebljivosti prema cijepljenju.
“Naročito u ovim okolnostima gdje je sve novo i gdje je povjerenje ključna determinanta. Nažalost, podaci istraživanja koje su proveli stručnjaci u Hrvatskoj u ovom razdoblju pokazuju da ono nije na zavidnoj razini”, napominje Lauri Korajlija.
Otpor prema obavezi, odnosno nametanju
Jedan od razloga za kolebljivost, odnosno za jaku polarizaciju po pitanju cijepljenja, također bi mogla biti činjenica da je u brojnim bivšim komunističkim zemljama cijepljenje bilo i ostalo obavezno za većinu zaraznih bolesti.
Kako je to u intervjuu za Index objasnio menadžer Programa za cijepljenje i bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem Svjetske zdravstvene organizacije u Europi Robb Butler 2016., “obavezno cijepljenje polarizira diskusije o cijepljenju – imate snaže stavove za i snažne protiv”.
Butler smatra da bi bilo idealno da je cijepljenje dobrovoljno. No za to bi trebalo osigurati da procijepljenost bude visoka. Da bi tako nešto bilo moguće, trebala bi postojati vrlo jaka edukacija o važnosti imunizacije, i to ne samo za medicinske djelatnike već za sve građane.
”U tom slučaju ljudi bi mogli donijeti informiranu odluku. No mi kao dužnosnici u zdravstvu trebali bismo osigurati da su potpuno informirani, da razumiju rizike, dobrobiti i vrijednost cijepljenja. To ima smisla, i ja kao otac vjerujem da bi se zdravstvene odluke trebale donositi u obitelji i individualno. Stoga bi trebalo osigurati da roditelji jako dobro razumiju dugoročne vrijednosti cijepljenja”, poručio je, no istaknuo je da vlasti same trebaju odlučivati što je najbolje u njihovoj ekonomskoj, političkoj i socijalnoj situaciji.
Vjerojatno je posebno toksična kombinacija više faktora – niske razine povjerenja u vlasti, slabe edukacije i obaveznog cijepljenja.
Razlozi za skepse prema cijepljenju su emocionalni, a ne razumni
Lauri Korajlija kaže da je, uz nepovjerenje u vlasti, jedan od važnijih čimbenika za kolebljivost tzv. reaktivnost na nešto što se doima nametnutom obavezom.
“No, sad nam se vrlo jasno pokazuje da nije i najvažnija. Cijepljenje sada nije obavezno, a spremnost na njega i dalje je niska. Ja se, nažalost, ne mogu složiti da je jedini način za potaknuti ljude na cijepljenje pružanje znanstvenih dokaza, uvjeravanja i edukacija. Već dugo znamo da je dio razloga u podlozi kolebljivosti prema cijepljenju intuitivan i emocionalan i na njih ne možemo djelovati razuvjeravanjem, već samo razumijevanjem. I to je ono što sve glasniji antivakserski pokret trenutno ljudima nudi, temeljeno, naravno, na lažnim vijestima. Ako se priprema još jedna samo edukativna kampanje o cijepljenju, onda ću ja, nažalost, već sad biti skeptična prema njenim dosezima i uspjesima, a stručnjaci u Hrvatskoj u ovom razdoblju pokazuju da ono nije na zavidnoj razini”, poručuje naša psihologinja.
Problem svjetonazora i životnog stila
Problem s kolebljivošću prema cijepljenju u Hrvatskoj nije neka novost. Prije svega, pokazalo se da je ona u ovoj pandemiji visoka čak i među medicinskim sestrama. Osim toga, poznato je izvješće iz 2018., koje je pokazalo da je procijepljenost protiv ospica u nekim dijelovima Hrvatske, osobito u Dalmaciji, a ponajviše u Dubrovniku, vrlo niska (oko 42%). Razina procijepljenosti potrebna za kolektivni imunitet protiv ospica, koje su najzaraznija poznata bolest, je vrlo visoka i kreće se između 93% i 95%.
Istraživanja koja su proveli znanstvenici i znanstvenice s Filozofskog fakulteta pokazala su da na kolebljivost prema cijepljenju, uz slabu informiranost, utječu i svjetonazor i životni stil. Naime, viši stupanj religioznosti i sklonosti prema “new age” filozofijama i alternativnom liječenju povezan je s većim stopama kolebljivosti.
Primjerice istraživanje Pew Researcha u SAD-u (grafika dolje) pokazalo je da je kolebljivost prema cijepljenju najviša među bijelim evangelicima (45%). Slijede ih crni protestanti (36%), a najmanje kolebljivi među vjernicima su katolici (21%). Sasvim na suprotnom kraju su bijeli ateisti (10%).
Istraživanje koje je proveo sociolog Aleksandar Štulhofer sa svojim kolegama s Filozofskog fakulteta u Zagrebu pokazalo je da na odbijanje cijepljenja ponajviše utječu četiri čimbenika – mlada dob roditelja, religioznost, sklonost alternativnoj medicini i, posebno, teorijama zavjera.
Najmanje skeptični prema cijepljenju su studenti
Ispitanici u glavnoj dobnoj skupini (u dobi od 35 do 49 godina) pokazali su nešto veću skeptičnost prema cjepivima (29%) nego mlađe i starije dobne skupine (26% odnosno 27%). Nezaposlene osobe (39%), osobe s dugotrajnom bolešću ili invaliditetom (39%) i domaćice (33%) pokazali su veću kolebljivost nego zaposleni (26%) ili osobe u mirovini (23%) . Skeptičnost prema cijepljenju najniža je među studentima (13%), što je u skladu s više istraživanja koja su pokazala da postoji korelacija između stupnja obrazovanja, osobito medicinskog, te kognitivnih sposobnosti i sklonosti cijepljenju i provođenju epidemioloških mjera.
Loš utjecaj društvenih mreža
Zanimljiv, ali očekivan nalaz istraživanja je da na kolebljivost prema cijepljenju snažno utječu izvori informacija.
Oni koji provode na društvenim mrežama tri sata i kojima su društvene mreže glavni izvor informacija pokazali su značajno veću kolebljivost prema cijepljenju (40%) od onih kojima su primarni izvori bili tradicionalni izvori, kao što su novine, radio i televizija (18%).
Lauri Korajlija smatra da su ovi nalazi povezani s time tko su ljudi koji prate koju vrstu medija.
“Mlađi, koji su uglavnom i veći skeptici prema cijepljenju, su prisutniji na društvenim mrežama i skloniji neformalnim izvorima informacija”, kaže naša psihologinja.
Kampanje za poticanje cijepljenja
Zbog svega navedenog u Hrvatskoj je posljednjih dana najavljena kampanja koja bi trebala promovirati cijepljenje i olakšati dostupnost cjepiva.
Hrvatska nije jedina zemlja koja nastoji stimulirati interes za cijepljenje. U nekim saveznim državama SAD-a uz cjepivo se dijeli besplatna marihuana, a u nekima po 100 dolara. U Srbiji je nagrada 35 eura, a u Rusiji se uz cijepljenje sudjeluje u lutriji na kojoj se može osvojiti automobil.
> U SAD-u se cijepljenima dijeli joint, u Srbiji ručak i keš. U Splitu ulaznica za HNK
U Hrvatskoj vlasti imaju drugačije planove. Kod nas su krenuli mobilni timovi koji će autobusima putovati po Hrvatskoj kako bi došli do ljudi u ruralnim sredinama, u kojima je cjepivo teže dostupno.
Takve timove planira Primorsko-goranska županija. Zagorcima se najavljuju besplatne ulaznice za toplice, a Splićanima besplatne kazališne predstave. Također je krenulo i cijepljenje mlađih od 16 godina.
“Bilo bi šteta da još jednom propustimo priliku”
Lauri Korajlija podsjeća na to da smo imali godinu dana vremena pokrenuti ozbiljnu kampanju medijske pismenosti kao podloge za kampanje cijepljenja, no, nažalost, tu priliku smo propustili.
“Ponovno bih pozvala sve nadležne da u kampanje o cijepljenju uključe stručnjake iz različitih područja koji o toj konkretnoj temi znaju puno”, rekla je Lauri Korajlija, ističući da je “promocija cijepljenja previše složena i osjetljiva kampanja da bi bila prepuštena samo marketinškim stručnjacima”.
“Interdisciplinarnost je ključna. Bilo bi šteta da još jednom propustimo priliku da struka i znanje pomognu u izlasku iz krize”, poručila je političarima.
