Riječan.in: Kada i gdje je promocija vaše knjige “J..e li vas ego?” ?
Ingrid: Promocija moje druge knjige ‘J..e li vas ego?’ bit će ovaj petak 15. svibnja u 19.30 u prekrasnom ambijentu bara Cukarikafe u Rijeci.
Kako je i prva promocija bila sasvim atipična i ova će biti takva, što znači očekuje vas večer knjige, ljubavi i dobrih emocija. I ponešto ugodnih iznenađenja. Ponosna sam što mogu reći da ću ugostiti dvije divne dame iz Zagreba, Eminu Pršić i Ivanu Šešo autorice knjige ‘Nedostaje? Ne. Dosta je !(knjiga)’.
Što se tiče izdavača ovo izdanje knjige je moje autorsko, što bi značilo knjigu sam izdala u vlastitoj nakladi. Zašto? Razloga je puno a onaj najbitniji je taj da ne želim biti ograničena onime što mi izdavači nalažu, ovisiti o njima i njihovim pravilima. Na kraju krajeva uspjeh knjige (barem kod nas na Balkanu) ovisi o angažmanu autora a ne izdavača. Knjiga će uskoro na cijelo balkansko tržište, ali o tome kada bude vrijeme…
Riječan.in: Ukratko o knjizi, što vas je potaknulo da ju napišete i zašto baš ta tema?
Ingrid: Na pisanje knjige o gospodinu Egu potaknulo me puno toga. Ekonomsko i političko stanje zemlje u kojoj živim, letargija i nezadovoljstvo mladih ljudi. Ali najviše od svega potaknuo me naglašeni konzumeristički »ja« koji živi u svakome od nas.
Sve si priznajemo, ali najteže priznajemo da smo sebični, tašti i suviše narcisoidni. Nismo samokritični, puni smo predrasuda i općenito pljujemo po svemu. Ukratko rečeno, potonuli smo, skupa s našim egom. Trebalo je isplivati iz toga mulja. Eto zato ta tema i ova knjiga.
Riječan.in: Približite nam malo sebe, gdje ste rođeni i odrasli, pod čijim ste utjecajem odrasli, gdje ste se školovali i što ste planirali dok ste se školovali, kakvu viziju života ste imali?
Ingrid: Rođena sam u Rijeci. Davne 1985. godine (smijeh). S obzirom da sam već u srednjoj školi naveliko čitala Andrića, Miku Antića, G. G. Marqueza, Kanta i Sartre-a humanistički studij je bio logičan slijed. Magistrirala sam kroatistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Planova je oduvijek bilo no život nas često iznenadi i promijeni te planove, nerijetko na bolje. Kada pričamo o utjecajima moram priznati da sam oduvijek bila zanesena likovima iz knjiga, oni su bili moj naveći utjecaj kao i otac koji mi je usadio temeljne životne vrijednosti. Moja vizija života je uvijek bila utopija. Vjerovanje kako nemoguće stvari mogu postati moguće. Pa evo vam primjer; za mene je utopija kada mogu živjeti od pisanja, u zemlji u kojoj je čitanje i kultura čitanja pala na najniže grane od početka 19. stoljeća.
Riječan.in: Što vas veseli, a što rastužuje u životu, što volite slušati, čitati, kamo volite otići?
Ingrid: Što me veseli? Najviše? To što svojim riječima uspijevam dotaknuti srca ljudi. Što im (tako kažu) vraćam vjeru u ljude i u to da nikada ne treba odustati od svojih snova. Rastužuje me ljudska malicioznost i zavist. Rastužuje me to kada vidim koliko mladi ljudi, naročito žene posvećuju pažnju vanjskom izgledu ne ulažući ni pola tog vremena u svoj intelekt i obrazovanje. Čitati obožavam. Čitam puno toga. Što volim slušati? Tišinu. U prirodi. Na moru. Ne volim buku svijeta i gomilu.
Riječan.in: Što je za vas najvažnije u životu?
Ingrid: Ne postoji najvažnija stvar. Sve mi je u životu jednako važno. Važno mi je zdravlje, moja obitelj, važni su mi međuljudski odnosi i osobni rast. Važna mi je sreća i zadovoljstvo koju gradim iz dana u dan. Važna mi je ljubav koju šaljem kroz svoje tekstove i svoje knjige.
Riječan.in: Što kažete na nedavni medijski odjek koji su vaši tekstovi izazvali nakon objave na našem portalu? je li vas taj odjek publike možda pokolebao u nekim životnim odlukama, onoj da napustite Hrvatsku i dajnji život gradite u inozemstvu?
Ingrid: Kažem divno. Lijep je osjećaj izmamiti ljudima osmijeh na lice. Podsjetiti ih kako su bitne one male stvari na koje zaboravljamo u dnevnoj rutini. Mislim da je to jako teško danas. A je li me takav odjek pokolebao? Ni govora. Čak štoviše, dao mi je vjetar u leđa i inspiraciju za neke nove životne priče i planove koji se preda mnom.
Riječan.in: Što vas je nagnalo na ipak dosta radikalan potez, da se preselite u drugu zemlju?
Ingrid: Ne bih to nazvala radikalnim potezom. Nazvala bih to željom za nečim novim, drugačijim. Nazvala bih to slušanje unutarnjeg glasa koji viče ‘Hajde idi, probaj, traži, riskiraj…’ Kao mala sam maštala da ću živjeti u Španjolskoj (valjda je to utjecaj onih meksičkih sapunica koje su tada bile aktualne) eto do Meksika još nisam stigla ali do Španjolske i Kanarskih otoka jesam.
Riječan.in: Kako bi ocijenili duhovno stanje nacije, kroz reakcije na vaše tekstove…
Ingrid: Ja u svojim tekstovima serviram životni optimizam, ljubav i pozitivu tako da su i čitatelji i reakcije na moje tekstove upravo takvi. Pozitivni. Mislim da na Balkanu ima velik broj onih koji su čitani samo zato jer pljuju druge, izazivaju skandale. Pišu o senzacionalističkim, negativnim i mračnim stvarima, potiču političko prepucavanje, nacionalizam i mržnju. Nikada nisam htjela biti dio toga i takvih. Moj put je drugačiji.
Robert Zeneral (Rijecan.in): Ingrid, hvala vam na ovom zanimljivom razgovoru i želimo vam puno sreće u daljnjem radu i još puno ovako zanimljivih knjiga.
Ingrid: Hvala vama i veliki pozdrav vašim čitateljima.
Knjiga Igrid Divković ‘J..e li vas ego?’
