Hoće li u Rijeci i okolici politički zaiskriti kada počne ples milijuna?
Piše Neven Šantić
Kako saznaju dobro obaviješteni izvori bliski hrvatskoj Vladi, u tijeku su zadnje konzultacije s Europskom komisijom o Odluci o kriterijima za dodjelu fiskalnih poticaja za dobrovoljno funkcionalno, odnosno stvarno spajanje jedinica lokalne samouprave.
Kada odluka uskoro bude donesena slijedi javni poziv općinama za iskazivanje interesa za takvo dobrovoljno samoukidanje ili bar funkcionalno spajanje.
Hoće li u riječkom prstenu, Gorskom kotaru ili u ostalim dijelovima Primorsko-goranske županije biti općina zainteresiranih za samoukidanje ili bar povezivanje? Hoće li im nešto značiti financijski mamac od moguće 100 milijuna kuna za one općine koje odluče da ne žele više postojati ili nešto manje za one jedinice lokalne samouprave koje bi neke svoje funkcije podijelile sa susjednim općinama? Naposljetku, hoće li uspjeti plan Vlade da se do lipnja 2026. godine ukine 20, a fukcionalno spoji 40 posto jedinica lokalne samouprave, što bi praktički značilo zantno smanjenje njihovog sadašnjeg broja?
Ako bi gledali u staklenu političku kuglu, na prvu ruku bi se moglo vidjeti da primjerice Viškovo, Kastav, Bakar i Kostrena sigurno neće biti zainteresirane za takvo nešto. S jedne strane, u proteklih 29 godina riješili su hrpu svojih infrastrukturnih problema koje nisu uspjevali riješiti u bivšoj Općini Rijeka i to pamte, raste im broj stanovnika i imaju dovoljno sredstava za nastavak ulaganja u bolji komunalni standard.
Također, gledajući u istu tu staklenu političku kuglu mogli bi proreći da bi zagovornici ujedinjenja dvije grobničke općine, Čavli i Jelenja (osnovana je čak i politička stranka koja to zagovara), mogli biti potaknuti milijunima obećavajućih kuna da pojačaju kampanju u pravcu stvaranja “Velikog Grobnika”, a da će neke općine u Gorskom kotaru, prvenstveno one siromašnije koje su do 1993. bile mjesne zajednice unutar velike općine Delnice, ozbiljno razmisliti o spajanju s nekim od svojih susjeda.
Kugla kaže da će i Boduli razmisliti mogu li iskoristiti najavljene fiskalne poticaje. Naime, Grad Krk i šest otočnih općina ionako surađuju, imaju mjesečne koordinacije, zajedničke tvrtke poput Ponikvi koje brinu o vodovodu, dijele posao i sudjeluju u nekim zajedničkim projektima. Njima bi moglo biti interesantno da za ono što ionako sada rade dobiju dodatni novac. No, sigurno je da se niti jedna od ovih općina neće htjeti samoukinuti, bar dok je novca od turizma i njemu srodnih djelatnosti.
Za ostale slučajeve ne pomaže ni gledanje u staklenu kuglu.
U nekim sredinama ni ne znam kakvi novci ne bi natjerali građane i njihove političke predstavnike da potpišu ukidanje vlastite općine. Oni u njoj vide više od prostog saldo-konti učinka. Drugdje će moguće u igri biti neke druge računice pa bi se moglo dogoditi da u nekim sredinama bude i političkog rata oko ove teme.
Kako god bilo, godinama su vlasti u Hrvatskoj, i kada je odlučujuću ulogu igrao HDZ i onda kada je to bio SDP, odbijali provesti plan racionalizacije mreže jedinica lokalne samouprave, ukidajući barem općine koje treba financijski pomagati. Uvijek je u pozadini toga stajala potreba da se kroz općinsku administraciju uzdržava jedan dio odanog članstva koji je vraćao uslugu kada bi došlo vrijeme izbora i prikupljanja glasova. Ono, međutim, što se nisu usuđivale prijašnje HDZ-ove i SDP-ove vlade, naime da “batinom” ukinu one općine koje ne mogu samostalno opstati, Plenkovićeva vlada pokušava “mrkvom” – financijskim poticajima za samoukidanje i funkcionalno spajanje.
Baš me zanima što će iz toga ispasti, a još više hoće li u Rijeci i okolici politički zaiskriti kada počne ples milijuna.
