Bilo da pješačimo bilo da se vozimo automobilom, svako malo netko od nas naiđe na dokaz našeg primitivizma. Da se razumijemo, Rijeka sa svojom okolicom nije ni jedina u kojoj se nailazi na takve „artefakte” – niti je u Hrvatskoj najgora po tome, ali to ne znači da se treba prepustiti nečemu što je sve drugo samo ne lijepo.
Piše: Neven Šantić
Riječ je o škrabotinama po pločama – bilo da je riječ o prometnim znakovima ili o upozorenjima odnosno ispisanim/nacrtanim pravilima koje postavljaju vlasti na javnim površinama da bi označile pojedini lokalitet ili stavile do znanja da li je nešto dopušteno ili ne (poput ovih na fotografijama). Dakle, to nisu grafiti na zgradama i zidovima, koji često mogu biti i umjetnička djela ali i vid političke ili ideološke borbe različitih skupina, već rukom ispisani „hijeroglifi” koji ne znače ništa. Naprotiv, samo su svjedočanstvo „autorova” primitivizma.
Kako se nositi s tim?
Filozofsko-sociološka objašnjenja mogla bi kazati kako u eri svega dopuštenog u globaliziranom ozračju gdje svi nastoje doći do petnaest minuta slave koristeći medije svih vrsta (od pisanog izražavanja po javnim površinama do društvenih mreža) te općeg pada svih vrijednosti, netko anoniman i na ovaj način (u svojoj glavi) ostavlja trag u povijesti.
Bilo bi tu naravno posla i za ostale znanosti, poput psihologije, ne bi li se dešifriralo zašto se to događa, koji je profil ljudi koji to rade, koliko godina imaju i što im je cilj.
Sve je to, međutim, u ovom trenutku manje važno od toga kako se nositi s tim. Treba se odlučiti i dok znanstvene studije ne odgonetnu prave uzroke ovog problema i ponude nam neka dugoročno održiva rješenja. Što, dakle, napraviti? Pustiti sve niz vodu, svjestan moguće uzaludnosti borbe protiv nečije mahnitosti, ili se oduprijeti, pokušavajući stalno voditi bitke iako nisi siguran kakva će im biti krajnji ishod?
‘Uzaludan posao’?!
Ono što sigurno kao pojedinci, građani, možemo napraviti jest tražiti od onih koji postavljaju takve table (lokalne vlasti, cestari, komunalne službe svih vrsta…), pritiskati ih svim demokratskim sredstvima od dopisa do nagovaranja vijećnika da nešto poduzmu, da reagiraju na svaku takvu škrabotinu, da što je moguće prije obrišu ono što je išarano ili postave novu ploču ako se ispostavi da je brisanje nečijih „hijeroglifa” nemoguće.
Netko može reći da bi takav posao mogao biti uzaludan jer će uvijek biti onih koji će se htjeti isticati bilo čime pa i škrabotinama (bar u svom malom društvu koje zna tko je „heroj” škrabanja). Ima, međutim, jedna studija objavljena prije šezdesetak godina u SAD-u koja govori da možda napor u borbi protiv toga ipak ima smisla.
Studija Slomljeno staklo
Ukratko, studija Slomljeno staklo (Broken window), uspješno testirana u New Yorku početkom 1980-ih, naime, kaže da bi trenutno popravljanje štete na bilo kojem objektu u lokalnoj zajednici (prozorima na starim tvornicama, pločama i zidovima, autobusnim stanicama…) moglo postupno obeshrabriti vandalizam.
Jer, kaže studija, ako ne reagiramo, na škrabotinu se naslanja nova škrabotina i tako se odjednom nađemo okruženi morem škrabotina. Bude li se, međutim, odmah reagiralo, postoji vjerojatnost da će biti sve manje i manje izazova za škrabomane odnosno skrnavitelje javnih prostora.
To je prije svega važno za nas same
Nije riječ samo o tome da u naš grad i okolicu dolaze turisti pa to treba riješiti da im, između ostalog, škrabotinama po javnim pločama i površinama ne odajemo primitivizam i zaostalost. To je prije svega važno za nas same, za našu kvalitetu života.
Pristanemo li se miriti sa sitnim vandalizmom, s vremenom ćemo otupjeti i na puno gore stvari te se prepustiti stihiji shvativši odjednom da smo se našli usred neurednog okoliša gdje ništa više ne funkcionira. Ni život u zajednici ni svi civilizacijski mehanizmi koji nas drže na okupu. Naposljetku bi škrabanje po pločama doista bio najmanji od naših problema.
Zato, kada vidite neku škrabotinu na prometnom znaku ili ploči s nekom obavijesti ili upozorenjem, napišite dopis nadležnoj službi ili javite u mjesni odbor.
Poduzmite bilo što, samo nemojte biti nezainteresirani!
