Dok nas predsjednik države i Vlade, pripadnici zlatne mladeži, gotovo svakodnevno u međusobnom obračunu zasipaju djetinjarijama i vulgarnim govorom neprimjerenim dužnosnicima njihova ranga, čemu se čuditi što se u riječkom Gradskom vijeću vode političke igre oko trivijalnosti?
Piše: Neven Šantić
Da se razumijemo, projekt Galeb nije nebitan, ali je trivijalan način na koji je upotrijebljen u političkoj igri (“skrivača”) u riječkoj Gradskoj vijećnici u trenutku kada se konačno nazire kraj trakavice vezane za rekonstrukciju ovog broda.
Dobrim je dijelom SDP sam sebi skuhao kašu. Nakon što je kupljen 2009. godine, najprije je dugo vremena trunuo na vezu u luci Baroš, da bi prošle godine dok nije, i uz europska sredstva, krenula njegova obnova. Drugim riječima, umjesto da je bio stalni izvor sporova vlasti i opozicije, Galeb je, kao povijesno-kulturološki fenomen, već odavno Rijeci trebao donositi muzejsku i turističku rentu.
I sada, kada je stvar pri kraju, koalicija AM – Unija Kvarnera odlučila je “principijelno” reći dosta, preusmjeriti 3 milijuna kuna namijenjenih Galebu za obnovu Kazališta i, nakon što su odbijeni, povesti opoziciju izvan Vijećnice.
Posljednjih godina nisu bili među glasnijima
Mora se primijetiti da posljednjih godina, kad god je bilo riječi o HNK Ivana pl. Zajca, o poslovanju ili o planovima ovog teatra ni AM ni Unija Kvarnera nisu bili među glasnijima. Nije ih bilo čuti ni nedavno, kada je riječki gradonačelnik Marko Filipović predložio da po osječkom modelu i Primorsko – goranska županija preuzme pola osnivačkih prava a njegov stranački kolega Zlatko Komadina ga odbio. A imaju veliki ucjenjivački potencijal ne samo u Gradu Rijeci već i u Županiji jer su, na koncu konca, zajedno s grupacijom opozicijskih stranaka uspjeli za predsjednika Skupštine izabrati svog Marka Borasa Mandića, te Komadini stavili do znanja kako mu neće biti lako vladati do kraja mandata.
Tada su, dakle, da im je iskreno stalo do Kazališta, mogli inicirati raspravu o teatru i njegovoj budućnosti (uključujući i obnovu doista derutne zgrade) pa i o osnivačkim pravima, praktički nametnuti je županu snagom glasova u Županijskoj skupštini,.ali im to očito tada nije padalo na pamet. Niti im pada na pamet da problem Kazališta ozbiljno rasprave i u riječkom Gradskom vijeću. Sada ih je zanimalo samo to da poljuljaju Marka Filipović i pokažu mu još jednom da će do kraja mandata, posebno kada se bude donosio proračun, ovisiti o njima i njihovoj volji.
Iza leđa im se smiju HDZ, Most i Lista Davora Štimca
Amandmanom o preusmjeravanju tri milijuna kuna s Galeba na Kazalište gurnuli su sebe u prvi plan “prkosa vlasima”, računajući na jeftine poene u javnosti već pomalo zasićenoj sagom o Galebu i boležljivoj prema Kazalištu, a iza leđa im se međutim smiju HDZ, Most i Lista Davora Štimca. Jer oni znaju da se završetak obnove Galeba neće zaustaviti, ali im je “avangardna” koalicija AM – Unija Kvarnera pružila izliku da iz zaklona potvrde svoje opozicionarstvo.
Najžalosnije u cijeloj ovoj političkoj opereti u riječkom gradskom vijeću jest da su opet u drugom planu ostali interesi grada i građana. I tako je to već godinama.
Snaga SDP-a i političkih stranaka koje okuplja iz godine u godinu kopni, a nijedna od takozvanih ozbiljnih opozicijskih stranaka uključujući HDZ nema drugoročan i sustavan plan i program primjeren gradu. Štoviše, ignorirajući ćud riječkog biračkog tijela, ponašaju se kao da ni ne žele doći na vlast u gradu.
U takvom miljeu cvjetaju parazitske stranke poput AM i Unije Kvarnera, koje nemaju ni orginalnih ideja ni zrelih političara (recikliraju opće teme) i kojima je uglavnom stalo da na brzinu ugrabe komadić moći, pa dok traje (ili ih birači ne pročitaju).
Stara je izreka da su neki grad ili država jaki koliko su jaka njihova politička tijela, a da je neko političko tijelo, gradsko vijeće ili nacionalni parlament, jako koliko je jaka i ozbiljna opozicija u njemu.
Riječanke i Riječani se imaju radi čega zamisliti…
