Farmaceutima je dosta da ih se tretira bez imalo poštovanja; evo s čime se sve susreću na poslu
U ova krizna vremena nisu na udaru nervoznih kupaca samo prodavači u trgovinama; o neugodnim iskustvima svjedoči i sve veći broj ljekarnika – magistara farmacije koje ljudi nerijetko tretiraju bez imalo poštovanja.
“Naša smjena počinje u osam sati, ali ipak dolazimo pola sata ranije, tako se uklapamo s prijevozom. Radimo nabavu i dezinficiramo cijelu ljekarnu. Onoga trenutaka kada otključam vrata, svi hrle da što prije uđu. I tada znam da je došlo vrijeme borbe s kupcima, koji ne znaju koju terapiju piju, ali znaju vrijeđati”, iskrena je Radivojević.
“Svakodnevno imamo iste scene, ljudi koji dolaze zahtijevaju od mene da im dam lijek na osnovi boje tablete, a nisu ni svjesni da ja ne mogu znati o kojem se lijeku radi kada mi kažu ‘dajte mi roze, žute ili plave tablete’. Oni misle da sam ja sve te lijekove probala, pa kada kažem da možda ne znam, počinju uvrede i epiteti vrste ‘nesposobna bando’, pogrdne riječi koje nam svakodnevno upućuju postale su svakodnevnica, sada smo već navikli”, kaže pomirljivo ljekarnica.
“Iznenađena sam razumnošću starijih građana, oni su smireni i solidarni, poštuju pravila i s njima zaista nemamo problema, dok mlađe generacije dolaze svakodnevno i nemaju razumijevanja ni gram. Svako jutro kada otvorimo ljekarnu, nemamo možda dovoljno sitnog novca i ne možemo vraćati ostatak, pa se susretnemo s ljudima koji nam daju novčanicu od 2000 dinara za proizvod koji košta dvadeset dinara; i kada kažem da nemam da im vratim i da mi je žao, krenu s vrijeđanjem.”
“U par slučajeva dala sam novac iz svog džepa, samo da se prestanu iživljavati. Jedan uglađen gospodin, ali samo na prvi pogled, nije bio zadovoljan što stoji u redu, mislio je da, ako ima kravatu, može ući preko reda, dobacivao nam je: ‘Vi ste banda, napravit ću od vas ćevapčiće!’ Ovo su samo neki u moru primjera našega svakodnevnog rada”, nabraja žena.
‘Mi nismo liječnici, ali nas tretiraju kao da jesmo’
“Kada su ljudi prehlađeni ili imaju neki problem, dolaze kod nas ili šalju djecu. Pojedinci neće čekati kod državnog liječnika, a privatne klinike su im skupe, onda zovu, nabrajaju nama simptome na osnovi kojih ja poslije trebam dati lijek. Zovu nas telefonom i traže savjete. Mi pomažemo koliko znamo i umijemo, ali nismo liječnici i to jasno kažemo”, ističe ljekarnica.
Imamo i pobjednicu u bezobrazluku
“Dođu u ljekarnu, istresu džepove na pult, kupe što im treba, a to mi ostave da bacim, još mi i napomenu. Moja obveza je da svakom potrošaču dam fiskalni račun, koji, zajedno s proizvodom koji je kupio, stavim u vrećicu. Upravo tu vrećicu oni bace na ulaz u ljekarnu, koji ja moram čistiti. Ali imamo i pobjednika rubrike ‘Smeće na pultu’, gdje nam je došla fina, sređena djevojka, koja je svoju kavu za van spustila na pult, povremeno je tijekom razgovora konzumirala i popila, ostavila praznu ambalažu i izašla. To je jedan veliki bezobrazluk”, komentira Radivojević.
“Mi nismo obični prodavači, kako nas nazivaju, zaslužujemo i mi neko poštovanje. Ljudi nisu svjesni koliko je teško završiti fakultet kako bi bio dobar farmaceut”, zaključuje ljekarnica u razgovoru za Blic.
Net.hr
