U petak 17. svibnja na pozornici HNK Ivana pl. Zajca premijerno će se izvesti “Leica format”. To je “Rijeka u predstavi – predstava o Rijeci”, kako ju sloganom najavljuju iz riječkog Kazališta
“Leica format”, nova velika premijerna predstava Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca u suradnji sa studijem Gluma i mediji Akademije primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci a po romanu Daše Drndić, u adaptaciji Gorana Ferčeca i režiji Franke Perković, imat će svoju premijeru u petak 17. svibnja na pozornici HNK Ivana pl. Zajca.
“Leica format” donosi mozaik priča ispričanih autoričinim glasom, kojima se iz slike u sliku gradi portret grada Rijeke.”, stoji u najavi predstave.
U glavnoj ulozi nastupit će Tanja Smoje, a drugi glumci su Aleksandra Stojaković Olenjuk, Jelena Lopatić, Anastazija Balaž, Olivera Baljak, Ivna Bruck, Nikola Nedić, Giuseppe Nicodemo i još petnaestak članova ansambala Hrvatske drame te studenata Glume i medija.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
“Od čega je sastavljena slika jednoga grada, grada Rijeke? Čini li ju jezik kojim njegovi stanovnici govore, način na koji hodaju, poslovi koje rade, način na koji provode slobodno vrijeme, tradicije koje njeguju, povijest koja ih prati…” propitkuje se u predstavi koja će – nema sumnje – izazvati veliku pozornost riječke publike pa i šire a već sada možemo ustvrditi da neki i neće s oduševljenjem dočekati predstavu prema predlošku autorice koja nije štedjela kritičke riječi prema “gradu koji teče”.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
“Detalji gradskog života, suživota s gradom i u gradu u novoj će predstavi o Rijeci, nakon “Vježbanja života” i “Karoline Riječke”, donijeti novu, drugačiju fotografiju grada, mozaičnu, satkanu od mnoštva identiteta njezinih građana.”, najavili su iz Zajca na konferenciji za medije na kojoj su sudjelovali intendant riječkog Kazališta Marin Blažević, redateljica predstave Franka Perković, autor adaptacije i dramaturg Goran Ferčec, dramaturgija Nataša Antulov, glavna glumica Tanja Smoje, skladatelj Josip Maršić.
U uvodu predstavljanja intendant riječkog Kazališta Marin Blažević istakao je kako su se na postavljanje jedne ovako velike ansambl-predstave odlučili osluškujući “bilo riječke publike”, koja učestalo zaziva predstave o Rijeci na tragu proslavljenog “Vježbanja života”. “To je ansambl-predstava, koja njeguje kriterije našeg kazališta, a to je inovativnost dramaturgije i hrabrost režije”, rekao je Blažević.
Međutim, kako je kazao Blažević: „Učinilo nam se da je nakon velikih predstava koje su se u povijesti našeg Kazališta bavile Rijekom, kao što su „Vježbanje života” i „Karolina Riječka”, došlo vrijeme da na scenu postavimo i predstavu koja kritički govori o našem gradu, drugačije od uvriježenih mitova koji se uz njega vežu.“
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
Ravnateljica Hrvatske drame Renata Carola Gatica najavila je da je ovo prva od tri velike predstave u pripremi riječkoga HNK u kojima je Rijeka glavni lik. “Mislim da je ova predstava potrebna, a što publika misli, vidjet ćemo”, kazala je.
“Ljubavna priča Daše Drndić i Rijeke”
„Ova predstava je ljubavna priča Daše Drndić i Rijeke, sa svime onime što ljubav podrazumijeva. Ona je brutalna, gruba, ponekad nepodnošljiva, ali i izrazito lijepa”, istaknula je redateljica Franka Perković koja prvi put radi u riječkom „Zajcu“. Kazala je i kako je čula priče koje su pratile nastanak ove predstave, prije svega nezadovoljstvo činjenicom što se na riječku scenu postavlja predstava prema romanu koji „pljuje“ po Rijeci.
„Daša je bila brutalno iskrena, govorila je otvoreno o svemu što je vidjela, provocirala je dijalog, ali stoga jer je bilo važno, zato jer joj je bilo doista jako stalo. Jednako bi ona pisala i o bilo kojem gradu u kojem bi živjela. Ne zaboravimo, Daša je izabrala Rijeku, odlučila je upravo u njoj živjeti, a ne negdje drugdje, iako je to, pouzdano znam, mogla.”
Govoreći o procesu rada na predstavi, Franka Perković je naglasila kako je ovako zahtjevan projekt mogla ostvariti, osim s onim ZKM-a, isključivo s riječkim dramskim ansamblom.
„Naišla sam na izuzetne profesionalce, slobodne u svojoj umjetnosti. Beskrajno su me inspirirali. Trebamo moći prepoznavati ono što je zaista dobro, vrijedno i kvalitetno, a to ansambl Hrvatske drame jest. Osjećam da ovaj grad nije svjestan koga i što ima.“
Autor adaptacije i dramaturg Goran Ferčec je ustvrdio da “Leica format” nije lagan roman za razumijevanje pa tako ni njegova prilagodba za scenu nije laka. Istaknuo je specifičan odnos Daše Drndić i Rijeke, u koju se doselila i tu živjela i stvarala. Njezina pozicija je bilo kritičko promišljanje grada i ljudi oko sebe, naveo je.
Photo: Nel Pavletic/PIXSELL
Autor adaptacije i dramaturg Goran Ferčec na početku je naglasio kako je važno osvijestiti odnos Daše Drndić i Rijeke koji su u jednom trenutku postali nerazdvojni par poput primjerice Bernharda i Beča.
„Zašto je Daša Drndić izabrala Rijeku?“, zapitao se Ferčec. „Vjerojatno zato što je Rijeka bila otvoreno mjesto i ničime označeno, odnosno mjesto gdje je mogla biti autsajderica, bez svih veza koje život i povijest nose. U Rijeci je bila samo Daša, imala je čisti pogled i perspektivu na ono što je bilo i ono što dolazi. Autsajderska pozicija za nju je značila poziciju one koja kritički promišlja ovaj grad, ljude, povijest..“ pojasnio je Ferčec i zaključio kako je trebalo hrabrosti za adaptaciju, režiju i scensko postavljanje iznimno kompleksnog materijala koji je iziskivao „ pronalaženje scenske logike u onome što ni po čemu nije scensko“ te kako je riječki Zajc donio je hrabru i važnu odluku.
Dramaturginja Nataša Antulov kazala je kako je čast na scenu postavljati tekst jedne od najznačajnijih europskih književnica, Daše Drndić.
„Riječ je o vrlo kompleksnom romanu, teškom za adaptaciju, a time i za postavljanje na scenu, no, samim time i genijalnom. Dugo smo tražili one koji bi se uhvatili u koštac s njim. Nadamo se da će publika prepoznati koliko je ova predstava velika i koliko je Dašin tekst važan za sve nas”, istaknula je Antulov.
Glumica Tanja Smoje koja tumači ulogu Nje, autorice Daše Drndić kazala je kako se sve više prepoznaje u toj ulozi, toliko da se, poput auorice koja se u djelu pita: Tko to govori, grad ili ja, ona pita: Tko to govori, Daša ili ja? „Sretna sam što mogu biti medij kroz koji će njene riječi doprijeti do publike”.
Scenograf je Igor Vasiljev, kostimografkinja Barbara Bourek, a skladatelj Josip Maršić. Oblikovatelj svjetla je Alan Vukelić, oblikovateljica videa Judita Gamulin dok je suradnica za scenski pokret Ivana Kalc.
Reprize predstave na rasporedu su 18., 29., 30. i 31. svibnja te 14. lipnja.
Predstava traje dva sata i pet minuta i izvodi se bez pauze.
Daša Drndić
Daša Drndić rođena je u Zagrebu 1946. a umrla u Rijeci 2018. godine. Diplomirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, a dodatno se školovala u SAD-u te doktorirala na Sveučilištu u Rijeci. Radila je u Beogradu kao profesorica engleskog jezika i urednica-dramaturginja na Radio-televiziji Beograd a nakon preseljenja u Rijeku je na sveučilištu predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavljivala je prozu, književnu kritiku, analitičke tekstove i prijevode. Među njenim radovima ističu se nagrađivani romani “Sonnenschein” i “Belladona” te romani “Leica format”, “Totenwande”, “Doppelgänger” i posljednji “EEG”.
