Slikan je i u Parku prirode Učka, tri tjedna kasnije. Ipak, RTL je objavio i prvi video risa na Ćićariji koji je pobudio interes i pokrenuo priču. Teritorijalni je mužjak, ime mu je Žabnik, a obitava i u Sloveniji i u Hrvatskoj
Posljednji put ris je na našim prostorima viđen prije skoro četrdeset godina, ali nikada nije snimljen. A onda, u siječnju, kamera je uspjela uhvatiti magičan prizor, izvještava Maja Brkljača za RTL Danas.hr.
“Dobili smo ustvari dojavu od lokalnog stanovništva, jedna gospođa je snimila risa uz cestu, otišli smo na teren, bilo je i snijega pa smo našli tragove, postavili smo fotozamku i evo već krajem siječnja smo dobili prve snimke tog risa na Ćićariji. Obavijestili smo i kolege u Parku prirode Učka, obzirom da se njihovo zaštićeno područje nalazi u neposrednoj blizini”, rekao ravnatelj Javne ustanove Priroda, Marko Modrić.
Slikan je i u Parku prirode Učka, tri tjedna kasnije. Ipak, RTL je objavio i prvi video risa na Ćićariji koji je pobudio interes i pokrenuo priču. Teritorijalni je mužjak, ime mu je Žabnik, a obitava i u Sloveniji i u Hrvatskoj.
Slovenci ga prate treću godinu i prepoznaju po točkicama. Posljednjih godina i kod nas se prati populacija risova.
“Istraživači sad govore o negdje do stotinjak čak jedinki u cijelom području rasprostranjenja, Slovenija je tu nešto malo manje, negdje oko 30 jedinki u Sloveniji, ali u svakom slučaju mislili smo da ih je manje”, rekao je Modrić.
U Hrvatskoj se pretpostavljalo da ima od 40 do 60 jedinki. Iako su skroviti, viđa ih se sve češće, nedavno i na Plitvicama, na Velebitu i u Lici. Ipak, najviše ih je dom pronašlo u Gorskom kotaru. Risu, medvjedu i vuku u čast u Staroj Sušici otvoren je Centar velikih zvijeri, a svi se fotografiraju baš uz risa.
“Baš je onako impozantan kada ga vidite i dostojanstven je s ovim svojim specifičnim za risa ušicama”, rekla Danijela Lana Domitrović.
“Ono što je najvažnije nikada neće napasti ljude, oni nas samo promatraju”, dodala je Mirela Žigolić Blažević.
“Jedna tako veličanstvena životinja i oduševljena sam svim informacijama koje sam sad ovdje čula“, Neđida Viličić iz Dugog Sela.
Oko 1900. u Hrvatskoj je bio odstrijeljen zadnji i nije ih bilo 70 godina. Slovenci tad iz Slovačke uvoze tri mužjaka i tri ženke i kroz desetljeća se razmnožavaju samo njihovi potomci. Fali svježe krvi pa se nedavno opet uvoze. Genska raznolikost je povećana što je važno za opstanak.
“Ono što je njima raspored točkica na njihovu krznu to je zapravo naš otisak prsta. Njihova osnovna primarna hrana je srneća divljač, zečevi, maleni sisavci, otprilike im treba kila i pol do dvije kile mesa na dan, ostalo zatrpaju, zakopaju”, objasnila je Dragana Juranić, stručna suradnica Centra velikih zvijeri u Staroj Sušici
Teže i do 30 kilograma, a bez njih naše šume ne bi bile to što jesu. A to što u njima žive tri velika predatora, ris, vuk i medvjed dokaz je stabilnog ekosustava, izvještava Maja Brkljača za RTL Danas.hr.
